Paradajz pristiže iz bašta, a početkom avgusta počinje i berba s otvorenog polja. Određivanje pravog momenta berbe je veoma bitno, s obzirom na različite načine upotrebe i različitu udaljenost tržišta od mesta poizvodnje. Stalni priliv svežeg ploda za pijacu i fabriku, zahteva prisustvo sorti različite dužine vegetacije u strukturi setve. Indeterminantne sorte paradajza (Novosadski jabučar, Pegaz, hibrid NS-6) sazrevaju postepeno, a determinantne (Knjaz, Bačka i Alparac), namenjene mehanizovanom ubiranju, ujednačenije. Berba u proseku počinje 105–130 dana nakon setve (60–80 dana nakon sadnje).
Za lokalna tržišta paradajz treba brati u fazi pune (fiziološke) zrelosti, kada su plodovi dobili karakterističnu ujednačenu boju. Za manje udaljena tržišta beru se plodovi koji su počeli da sazrevaju, ali nisu potpuno zreli, dok je pojava ružičaste boje pravi momenat za berbu paradajza za udaljena tržišta (transportna zrelost). Za industrijsku preradu, paradajz se bere mašinski, kada je 70–75% plodova dostiglo punu zrelost. Zrelost se povećava, za vreme suvog i toplog vremena za 2–3% dnevno. Na individualnom sektoru i manjim parcelama berba se obavlja ručno, uvrtanjem ploda. Berbu treba obavljati po suvom vremenu, a u jesen nakon nestanka rose. Redovnom berbom omogućava se razvoj i sazrevanje do tada zelenih plodova. Plodovi se beru bez drške kako bi se sprečila mehanička oštećenja ploda. U početku, berbe se obavljaju na svakih 7-8 dana, a kasnije na svaka 3-4 dana. Očekivani prinosi, kod ranih sorti, kao što su Novosadski niski i Alparac su 45–55 t/ha, a kod srednje ranih kao što je Knjaz 50–60 t/ha. Kod kasne sorte Bačke očekuje se prinos od 60 do 75 t/ha. Na osnovu analiza rađenih u toku protekle nedelje, utvrđen je visok kvalitet NS sorti paradajza, sa sadržajem suve materije i do 6,5%.
Pre pojave prvih mrazeva na biljkama ostaje dosta nezrelih, krupnih i zdravih plodova. Pored toga što se mogu koristiti za turšiju, ovakvi plodovi se mogu staviti i na dozrevanje, čemu se često pribegava u baštenskoj proizvodnji. Veoma je važno da su plodovi dostigli tipičnu veličinu za sortu i da su bez mehaničkih oštećenja i prisustva bolesti. Optimalna temperatura za dozrevanje je 21–24ºC, uz relativnu vlažnost vazduha 80–85%. Plodovi ubrani po suvom vremenu poređaju se u plitke gajbe tako da se između zelenih plodova stavlja poneki crven, zdrav plod. Disanjem zrelog ploda oslobađa se gas etilen koji ubrzava zrenje ostalih plodova. Povremeno je potrebno pregledati plodove kako bi se, ukoliko ih ima, izbacili truli plodovi. Zrenje počinje nakon 10-ak dana i može da traje 20–40 dana. Svakih 4-5 dana izdvajaju se sazreli plodovi i koriste u ishrani.