Zemljište je izuzetno složen i dinamičan ekosistem u kome se odvija veliki broj fizičkih, hemijskih i bioloških procesa. Mikroorganizmi čine najveći deo biološke faze zemljišta i aktivno učestvuju u stvaranju i održavanju zemljišta, kao i u ostvarivanju njegove plodnosti. Većina bioloških procesa u zemljištu (80-90%) odvija se zahvaljujući enzimatskim sistemima mikroorganizama.
Ishrana biljaka direktno je vezana za aktivnost mikroorganizama, te je za uspešnu biljnu proizvodnju neophodno obezbediti uslove za optimalno proticanje mikrobioloških procesa. Osnovni biogeni elementi u zemljištu se nalaze pretežno vezani u organskim jedinjenjima i u takvom obliku nisu direktno dostupni biljkama. Mikroorganizmi imaju ključnu ulogu u mineralizaciji organskih jedinjenja i mobilizaciji teško rastvorljivih neorganskih jedinjenja, čime obezbeđuju biljke asimilativima i direktno učestvuju u formiranju prinosa gajenih biljaka. Proces stvaranja humusa je veoma složen i dugotrajan proces, a centralnu ulogu u sintezi humusa imaju upravo mikroorganizmi.
Struktura i funkcionisanje mikrobnih zajednica odraz je interakcije brojnih abiotičkih i biotičkih faktora u zemljištu, a u poslednje vreme veliki uticaj imaju i brojne agrotehničke mere. Mikroorganizmi se u zemljištu nalaze u određenim uravnoteženim odnosima koji su karakteristični za svaki tip zemljišta i klimatsko područje, a pojedine agrotehničke mere mogu dovesti do poremećaja tih odnosa, što se manifestuje smanjenjem njihove brojnosti i enzimatske aktivnosti.
Savremena poljoprivredna proizvodnja podrazumeva neracionalnu upotrebu velikih količina pesticida i mineralnih đubriva, što značajno narušava kvalitet poljoprivrednih zemljišta, utiče negativno na životnu sredinu, na kvalitet hrane i zdravlje ljudi.
Kako bi se umanjili negativni efekti intenzivne poljoprivredne proizvodnje u svetu se teži sve većoj primeni mikroorganizama, koji bi delom mogli zameniti mineralna đubriva i pesticide. Čiste kulture mikroorganizma primenjuju se za proizvodnju mikrobiloških đubriva, stimulatora rasta biljaka i preparata za zaštitu od bolesti i štetočina.
Primena mikrobioloških đubriva podrazumeva korišćenje prirodnih potencijala mikroorganizama i bazira se na selekciji i umnožavanju najefektivnijih vrsta i sojeva mikroorganizama u laboratorijskim uslovima i ponovnom vraćanju u njihovu prirodnu sredinu – zemljište. U zemljištu ovi mikroorganizmi intenziviraju određene mikrobiološke procese i na taj način povećavaju sadržaj pristupačnih hraniva za biljku.
Kvalitetno mikrobiološko đubrivo treba da sadrži efektivne vrste i sojeve mikroorganizama koji će aktivirati određeni mikrobiološki proces i obezbediti biljku asimilativima. Ovi mikroorganizmi treba da poseduju dobru sposobnost preživljavanja i prilagođavanja na novu sredinu i specifične uslove u zemljištu i da imaju visoku sposobnost kompeticije sa autohtonim populacijama mikroorganizama. Mikrobiološka đubriva treba da poseduju visok broj aktivnih ćelija (visok titar) oko 109 cfu/ml. Kako bi se ispunili ovi kriterijumi vrši se selekcija mikroorganizama, prvo u laboratoriji, zatim u zaštićenom prostoru, a na kraju i u proizvodnim uslovima.
Umnožavanje mikroorganizama za mikrobiološka đubriva vrši se na odgovarajućim čvrstim ili tečnim hranljivim podlogama. U savremenim pogonima za proizvodnju, umnožavanje mikroorganizama vrši se u fermentorima u kojima se pored hranljive podloge obezbeđuje optimalna temperatura i aeracija.
Umnoženi mikroorganizmi, sa visokim brojem živih ćelija (visok titar) u stacionarnoj fazi, koriste se za pripremu različitih formi mikrobioloških đubriva: vlažna, tečna, čvrsta – u prahu.
Vlažna đubriva sa tresetnim nosačem su najzastupljenija i najčešće se primenjuju. Treset je pogodan kao nosač, jer poseduje rezerve hranljivih materija neophodnih mikroorganizmima da prežive određeni period do primene (vraćanja u zemljište). Treset lako prijanja na seme, poseduje veliki vodni kapacitet, te se na male količine suvog treseta može naneti veća količina tečne kulture mikroorganizama.
Prednost primene mikrobioloških đubriva
Primena mikrobioloških đubriva ima i ekonomsku i ekološku opravdanost.
Primenom mikrobioloških đubriva mogu se značajno smanjiti troškovi biljne proizvodnje. Proizvodnja mineralnih đubriva podrazumeva velike ekonomske troškove, što značajno utiče na cenu ovih đubriva. Takođe, mineralna đubriva nisu uvek u potpunosti dostupna biljkama, jer se zbog svoje mobilnosti lako ispiraju u dublje slojeve zemljišta i podzemne vode ili postaju nedostupna biljkama usled imobilizacije i sl. Primenom mikrobioloških đubriva može se redukovati upotreba mineralnih đubriva, na taj način smanjuju se i troškovi proizvodnje, a prisutne hranljive elemente u zemljištu biljke lakše usvajaju.
Mikroorganizmi koji ulaze u sastav mikrobioloških đubriva produkuju materije rasta, polisaharide, vitamine, enzime, aminokiseline i dr. Ova jedinjenja stimulišu rast i razvoj biljaka, što se pozitivno odražava i na prinos i kvalitet prinosa.
Sa ekološkog aspekta, primenom mikrobiloških đubriva ne zagađuje se zemljište i podzemne vode, a njihova primena nema toksičan efekat na biljku i spoljašnju sredinu. Mikroorganizmi koji ulaze u sastav mikrobioloških đubriva mogu stimulisati rast i aktivnost drugih korisnih mikroorganizama u zemljištu, što intenzivira brojne mikrobiološke procese. Upotrebom mikrobioloških đubriva ne narušava se prirodni diverzitet zemljišne mikroflore i postiže se očuvanje ekološke ravnoteže u zemljištu. Mikrobiološka đubriva mogu se primenjivati i u organskoj proizvodnji, te se njihovom primenom omogućava proizvodnja zdravstveno bezbedne hrane.
Najpoznatija i najzastupljenija su mikrobiološka đubriva kojima se pospešuje proces simbiozne azotofiksacije. Ova đubriva sadrže efektivne sojeve simbioznih azotofiksirajućih bakterija i koriste se u proizvodnji leguminoznih biljaka. Na korenu leguminoznih biljaka, bakterije iz rodova Bradyrhizobium i Rhizobium formiraju kvržice u kojima se vezuje atmosferski azot i prevodi u oblike koje biljke mogu da usvajaju. Svaka leguminozna biljna vrsta ima svog specifičnog mikrosimbionta, odnosno vrstu bakterija sa kojom može da formira efektivnu zajednicu (Bradyrhizobium japonicum – za soju; Sinorhizobium meliloti – za lucerku; Rhizobium leguminosarum bv. phaseoli–za pasulj i boraniju; Rhizobium leguminosarum bv. viciae – za grašak; Rhizobium leguminosarum bv. trifolii – za detelinu).
Uspešnost inokulacije može se kontrolisati u fazi cvetanja preko broja formiranih kvržica na korenu biljke i morfoloških karakteristika kvržica. Ukoliko je simbioza uspešno ostvarena i ukoliko postoji azotofiksaciona aktivnost, u centralnom delu kvržice uočava se crveno polje.
Primena mikrobioloških đubriva kojima se pospešuje proces simbiozne azotofiksacije preporučuje se kao dopuna racionalnoj upotrebi mineralnih azotnih đubriva. Mineralni azot je neophodan biljci u ranoj fazi rasta, dok se na korenu ne formiraju kvržice. Veće količine mineralnog azota u zemljištu sprečiće formiranje kvržica i tako smanjiti vezivanje azota iz atmosfere.
Stresni uslovi u zemljištu utiču na smanjenje brojnosti kvržičnih bakterija i njihove aktivnosti, što značajno redukuje nodulaciju leguminoza i intenzitet azotofiksacije. Primena ovih mikrobioloških preparata preporučuje se na poljima gde ranije nije gajena određena leguminoza ili nije gajena poslednje tri godine, na zemljištima gde je pH reakcija niža od 6 i viša od 8,5, gde je sadržaj organske materije ispod 1% i na zemljištima sa većim procentom peska i gline.
Zato se primena ovih mikrobioloških preparata preporučuje pri svakoj setvi, jer se kontinuiranim unošenjem odabranih efektivnih sojeva kvržičnih bakterija omogućava uspešna nodulacija i bolja azotofiksacija.