Proizvodnju ječma u Srbiji karakteriše velika nestabilnost, kako po zasejanim površinama, tako i po ostvarenim prinosima. Jedan od načina da se prevaziđu postojeći problemi je pravilan izbor sorte, pre svega za ozimu setvu, visoke adaptabilnosti i stabilnosti prinosa i kvaliteta.
Kada je u pitanju ozimi dvoredi ječam, u NS sortimentu prednjači dobro znana sorta NS 565, koja je namenjena gajenju na plodnijim zemljištima. U zavisnosti od tehnologije gajenja, može da se koristi za proizvodnju slada, ali i za ishranu domaćih životinja. Od ozimog višeredog ječma, namenjenog pre svega za ishranu domaćih životinja (visok sadržaj lako svarljivih proteina), Institut u svojoj ponudi ima sortu Nonius koja se preporučuje za gajenje na zemljištima umerene plodnosti.
Agroekološki uslovi u protekloj proizvodnoj godini su u mnogim reonima prouzrokovali veoma „razvučenu“ setvu, a time i nemogućnost primene odgovarajuće tehnologije proizvodnje, koja zajedno sa sortom predstavlja najbitniji faktor za postizanje visokih i stabilnih prinosa. Kasnije, pojave golomrazica, prevlaživanja zemljišta, uticalo je, posebno u centralnoj i južnoj Srbiji, na sniženje prinosa ječma, koji je kod većine proizvođača bio između 3 i 4 t/ha, a kretao se čak u dijapazonu od 2,5 do 6 t/ha.
Proizvođači ječma u Vojvodini su sa sortama Nonius i NS 565 postizali prinose i preko 7 t/ha, zahvaljujući povoljnijim uslovima za proizvodnju, ali i višem nivou primenjene agrotehnike. U regionu srednje Bačke sa navedenim sortama zabeleženi su prinosi i preko 8 t/ha, i to na površini od više desetina hektara.
Za uspešnu proizvodnju ječma proizvođači moraju strogo da se pridržavaju sledećih mera: upotreba deklarisanog semena, optimalno vreme i dubina setve, izbor odgovarajuće sorte, optimalno vreme prihrane useva, pravovremena zaštita i žetva.