Kako bi analiza zemljišta dala relevantne rezultate, a samim tim i mere koje se predlažu, potrebno je voditi računa o izboru parcele kao i samom procesu uzorkovanja zemljišta.

Odabir parcele i priprema lokacije

Pojedinačni uzorci se uzimaju sondom ili ašovom na dubini 0-30 cm. Potrebno je voditi računa da se uvek radi čistim alatom, što znači da prilikom prelaska na sledeću parcelu alat treba prethodno dobro očistiti, tako da na njemu nema ostataka zemljišta od ranije uzetog uzorka. Potrebno je izbegavati mesta u blizini puteva i objekata, ivice parcele, uvratine, kao i mesta gde je bilo deponovano stajsko đubrivo, sredstva za kanalizaciju ili bio koji drugi materijal. Sa mesta uzimanja pojedinačnog uzorka prvo je potrebno ukloniti tanki površinski sloj zemljišta 1-2 cm i ostatke vegetacije, ukoliko ona postoji.

Proces uzimanja uzorka

Prvo se ašovom, koji se vertikalno zabija, izvadi grumen zemljišta. Potom se uz ravnu ivicu rupe ponovo zabode ašov pod pravim uglom od površine do dubine od 30 cm. Pažljivo se izvadi ašov sa zemljištem tako da ono ostane na ašovu kada se horizontalno položi. Po zemljištu koje je na ašovu nožem se napravi „kaiš-traka“ širine 2-3 cm po sredini radnog tela ašova, od ravnog dela do vrha (špica), tj. do dubine od 30 cm. Zemljište koje se na nalazi levo i desno od „trake“ na ašovu se odbaci, a „središnja traka“ zemljišta se ubaci u čistu kofu. Tako dobijen uzorak predstavlja prvi pojedinačni uzorak. Potom se na sledećem mestu, na isti način, uzima sledeći pojedinačni uzorak i dodaje prethodnom u istu kofu.

Ovaj postupak se ponovi na 20-25 ravnomerno raspoređenih mesta po celoj površini kontrolne parcele. Nakon uzimanja poslednjeg pojedinačnog uzorka, zemljište se u kofi dobro izmeša, usitne se veće grudve i izbace biljni delovi. Nije potrebno odstranjivati kamenje (skelet) ukoliko ono postoji u uzetim uzorcima, jer je važno da ono bude zastupljeno u odnosu (količini) kao što se nalazi i u zemljištu. Nakon ponovnog dobrog mešanja zemljišta u kofi, u kesu se stavi do 1 kg zemljišta, jer ta količina predstavlja prosečan uzorak koji u Laboratoriji za zemljište i agroekologiju Instituta ulazi u proces analize.

Pakovanje uzoraka

U vrećicu obavezno treba staviti etiketu sa podacima vezanim za uzorak zemljišta (dubina, podaci o parceli…), a zatim vrećicu dobro zatvoriti. Ako je zemljište vlažno, najboljle staviti uzorak u duplu vrećicu a etiketu staviti između njih, kako bi ostala suva. Ukoliko se prikuplja više od jednog prosečnog uzorka, važno je da svaki ima oznaku o nazivu parcele i delu parcele sa koje je uzet. Ovi nazivi mogu da budu u slobodnoj formi npr. parcela kukuruz, parcela pored kanala, lošiji deo parcele i slično. Sve prikupljene uzorke treba spakovati u veću kesu i priložiti zapisnik o uzorkovanju sa ostalim opštim podacima o uzorku. Podatke koje bi trebalo dostaviti su ime i prezime korisnika, datum uzorkovanja, opis uzorka (dubina i opis parcele u slobodnoj formi), adresa (ulica i broj, mesto, poštanski broj, kontakt telefon, mejl), katastarska opština, katastarski broj parcele, veličina parcele, broj poljoprivrednog gazdinstva, predusev, planirane biljne vreste za gajenje u naredne 4 godine, planirani prinos za navedene biljne vrtse, podaci o prethodnom đubrenju i unošenju stajnjaka, podaci da li je primenjena kalcizacija, podaci o ostalim agrotehničkim merama, navodnjavanje i slično.

Nakon uzimanja uzoraka, najbolje ih je u toku istog ili sledećeg dana dostaviti u Laboratoriju za zemljište i agroekologiju Instituta za ratarstvo i povrtarstvo. Rok za dobijanje rezultata analize je 10 dana od dana kad uzorci stignu u Laboratoriju.

Od pravilnog uzimanja uzoraka zemljišta zavise i rezultati analize, te prema tome i ispravnost zaključaka i mera koje se predlažu. Sami vlasnici i korisnici zemljišta najbolje poznaju svoju parcelu i ako ovom zadatku pristupe odgovorno uzorkovanje će biti uspešno. Za sva pitanja i savete poljoprivredni proizvođači mogu da se obrate stručnjacima iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, instituta od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju.