Sve mahunarke se mogu koristiti u ishrani ljudi kao zeleno, mlado ili suvo, zrelo zrno, a većina i kao mlada mahuna. Šta se koristi u ishrani zavisi od sorte i retke su sorte kod kojih može da se koristi sve.
Grašak se u ishrani koristi najčešće kao mlado zrno, a ređe kao mlada mahuna (šećerac) ili zrelo zrno. Grašak sadrži veliku količinu šećera, belančevina i vitamina.
Uslovi uspevanja
Temperatura: Grašak je biljka umereno vlažne prohladne klime. Minimalna temperatura za klijanje je 2-6oC. Optimalna temperatura nicanja je 20oC. Optimalna temperatura cvetanja je 16-20oC, a za obrazovanje plodova 16-22oC. Temperature iznad 25oC zaustavljaju rast. Mlade biljke graška, pre cvetanja, izdrže kratkotrajne mrazeve i do -6oC. U našim klimatskim uslovima ta suma kreće se od 600-1000 toplotnih jedinica, u zavisnosti od sorte.
Svetlost: Grašak ima povećane zahteve prema svetlošću i zato se ne može gajiti na zasenčenim mestima. Većina sorti graška su biljke dugog dana ili ne reaguju na dužinu dana (neutralna). Intenzivno osvetljenje zahteva u fazi cvetanja i oplodnje.
Vlaga: Zahteva dosta vlažnosti, s obzirom da je biljka umereno vlažne klime i osetljiva je na oscilacije vlažnosti i zemljišta i vazduha. Kritični periodi za vlagom su nicanje i od cvetanja do tehnološke zrelosti. Optimalna vlažnost zemljišta treba da je 60-80% PVK. U slučaju velike vlažnosti zemljišta, usev graška vrlo brzo propada. Niska, pak, relativna vlažnost vazduha (ispod 60%) i topli vetrovi su veoma štetni po biljke. U cilju postizanja visokih prinosa grašku treba obezbediti oko 140 mm vodenog taloga.
Đubrenje: U povrtarskom plodoredu dolazi na treće mesto, i najčešće je predusev dugoj kulturi u istoj godini. Grašak ima manje zahteve prema mineralnim đubrivima u odnosu na druge povrtarske vrste, s obzirom da je azotofiksator i kratke vegetacije. U našim agroekološkim uslovima treba uneti 2-3 g/m2 N, 6-8 g/m2 P205 i 4-6 g/m2 K20. Polovinu fosfornih i kalijumovih đubriva uneti pod osnovnu obradu, a ostatak zajedno sa azotom u predsetvenoj pripremi.
Tehnologija gajenja
Setva: Grašak se seje rano u proleće. Optimalni rok je od 5-20 marta. Međutim, grašak se može sejati i u jesen s obzirom da mlade biljčice, kod nekih sorti graška, izdržavaju golomrazice i do -15oC. Setvu treba obavljati od 25. februara do 1. aprila, ako je moguće. Aprilska setva za naše područje nije dobra, jer setva posle 10. aprila znatno smanjuje prinos. Setva se obavlja uskoredo, na rastojanju između redova 12-20 cm, u redu 3-5 cm, na dubinu do 5 cm. U zavisnosti od sorte i bujnosti biljaka treba obezbediti 100-140 biljaka/m2.
Nega useva: Grašak zahteva minimalnu negu s obzirom da ima kratku vegetaciju. Najvažnija mera jeste suzbijanje korova i zalivanje sa 20-30 l/m2 u prolećnoj setvi.
Berba: Za svežu potrošnju grašak se bere ručno u tehnološkoj zrelosti s obzirom da mahune postepeno sazrevaju. Obično se obave 2-3 berbe. Ubrane mahune se krune i zrno zamrzava, jer se proces zrenja nastavlja i šećer brzo prelazi u skrob, usled čega se pogoršava kvalitet zrna. Prinosi graška u bašti se kreću od 0,5-1,0 kg/m2.