Proizvodnja i korišćenje povrća nakon poplavaOve godine jedan deo povrtarske proizvodnje će biti pod velikim uticajem post-poplavnog efekta. Mnoge njive, bašte, povrtarski usevi su bili poplavljeni usled velikih kiša i izlivanja reka. Poplavni talas u pojedinim područjima je naneo ogromnu štetu pojedinim povrtarskim usevima, bilo direktno ili indirektno.

Svaki poplavni talas nanosi ili taloži određenu količinu mulja, šuta, peska na plodnom zemljištu. Sa druge strane uzrokuje eroziju poljoprivrednog zemljišta, odnosno gubitak hranjivih sastojaka iz zemljišta (smanjuje plodnost) koja omogućuje dobar prinos. Ukoliko je poplavni talas zahvatio bašte ili njive sa povrtarskom proizvodnjom, takođe postoji velika mogućnost da se u navedenom talasu nalaze bakterije različitog porekla, ostaci pesticida, čak i teški metali ili razne hemikalije u manjem ili većem obimu. Sve ovo utiče na zdravstveno bezbednu proizvodnju povrća koje lako usvaja mnoge navedene materije i kao takvo postaje opasno po zdravlje čoveka ukoliko se koristi u ishrani.

Iz tog razloga zatečenu povrtarsku proizvodnju u poplavljenim oblastima treba prvo stručno pregledati i konstatovati veličinu nanete štete. Ukoliko su pojedine povrtarske vrste bile pred berbom a poplavni talas ih je zahvatio, takvo povrće najverovatnije nije za upotrebu i treba ga adekvatno skloniti ili uništiti. Najveći deo gajenih povrtarskih vrsta kod nas se upotrebljava kao hrana u svežem obliku odmah po ubiranju (spanać, blitva, rotkvica, salata, kupus, krastavac, paradajz, paprika, tikvice, peršun), zbog čega moramo biti izuzetno pažljivi i savesni u celoj proizvodnji. Na tržište sme da se plasira jedino zdravstveno bezbedno povrće. Svaki proizvođač i prerađivač povrća trebalo bi da kontroliše i deklariše svaki svoj proizvod, kako bi krajnji potrošač bio što sigurniji tokom bilo koje kupovine.

Posle povlačenja poplavnog talasa povrtarske vrste na njivi su podložne većem napadu bolesti i štetočina. Iz zdravstveno bezbednih razloga dobro je konsultovati poljoprivredne stručnjake šta i kako dalje raditi ili reagovati. Bez obzira na veličinu poplavnog talasa, bašte i njive ne treba ostaviti neposejane ili nesređene do proleća naredne godine. Posle uklanjanja fizičkih nečistoća sa parcele, bilo bi poželjno izvršiti agrohemijsku analizu zemljišta na prisustvo osnovnih hranivih elemenata (N, P, K) kao i na prisustvo pesticida ili teških metala. Važno je u početku dobiti realnu sliku stanja bašte ili njive gde planiramo narednu povrtarsku proizvodnju.

Obrada njiva i bašta može da počne samo kada je zemljište do dubine obrade optimalne vlažnosti, da bi se izbeglo dalje uništavanje strukture zemljišta. Ovo je najbolje uraditi gruberima-razrivačima, pošto oni najmanje dovode do narušavanja strukture zemljišta (ne stvaraju plužni đon, ne izbacuju grudve i ne narušavaju strukturu tla, minimalno povećavaju frakciju prašine koja dovodi do zamuljavanja površinskog sloja zemljišta usled velike količine padavina, odnosno stvaranja debele pokorice nakon prosušivanja, omogućavaju mulč obradu-ostavljaju eventualne žetvene ostatke na površini zemljišta, koji služe kao zaštita zemljištu i hrana mikroorganizmima). Eventualno u nedostatku grubera u obzir dolazi obrada plugovima i lakim kultivatorima-setvospremačima do 15-20 cm dubine. Nikako ne koristiti tanjirače, freze, rotodrljače, pošto one na plavljenim zemljištima dovode do daljeg drastičnog kvarenja zemljišta.

Parcelu ili baštu koju revitalizujemo za narednu proizvodnju možemo posejati i kulturom za zelenišno đubrenje, te u jesen ga duboko zaorati radi obogaćivanja organske materije u zemljištu. Organsku materiju u zemljištu poželjno je povećati i stajskim đubrenjem ili unošenjem zgorelog stajnjaka u količini 50-100 t/ha. Stajnjak će ujedno aktivirati i mikrobijalnu floru zemljiša.

Ukoliko proizvodne parcele ispunjavaju zdravstveno bezbedne kriterijume za proizvodnju povrća, do kraja godine imamo dovoljno vremena za proizvodnju mnogih povrtarskih vrsta. Tokom juna i jula direktno možemo posejati ili rasaditi letnje i kasne kupusnjače: kupus, kelj, karfiol, brokolu, kelerabu i kelj pupčar. Tokom juna još možemo posejati boraniju, cveklu i krastavac. Tokom avgusta i septembra sejemo salatu, spanać, rotkvu, rotkvicu i luk srebrenjak. U oktobru sadimo salatu, beli luk, crni luk, luk srebrenjak, jesenju setvu spanaća i ozimih graškova.

Ipak, bez obzira na stepen oštećenja i vrstu kontaminacije, sanacija zemljišta ili rekultivacija može da traje i duži period, te obavezno treba konsultovati stručnjake za datu oblast da bismo što uspešnije i efikasnije uradili navedeni posao.