U asortimanu paprika Institut za ratarstvo i povrtarstvo je stvorio više sorata. U tipu šipke – Plamena (blago ljuta) i Krušnica (slatka) koja se uspešno gaji na otvorenom polju ali i u zaštićenom prostoru. U tipu babure su Atina, Anita i Vranjska. Matica i Buketna 1 su u tipu polubabure, a Novosađanka u tipu paradajz paprike. U tipu kapija stvorene su dve sorte, Amfora i Una. Pored navedenih sorata Institut održava i umnožava seme odomaćenih sorata i to: Novosadska bela babura, Šorokšari, Kalifornijsko čudo, Kurtovska kapija, Feferona crvena i Feferona žuta.

Tabela 1. Ostvareni prinosi ploda paprike u t/ha sa NS-semenom uz primenu pune tehnologije gajenja.

R.b. Proizvođač Mesto Sorta Godina Ostvareni prinos u t/ha
1. Čučaga Anđelko Klek AMFORA 2011 74,5
2. Vukadinov Stojan Silbaš UNA 2011 48,6
3. Spevak Liduška B.Petrovac ANITA 2009 46,7
4. Petkov Vasa Gardinovci ATINA 2011 43,4
5. PIK «Bečej» Bečej NOVOSAĐANKA 2008 48,7
6. Valentik Miroslav Pivnice VRANJSKA 2011 43,6

Da bi se obezbedila sigurna i stabilna proizvodnja paprike polazi se od planiranog prinosa, tj. od količine potrebnih hraniva koje treba uneti u zemljište. Proizvođači često đubre bez preporuke stručnjaka, a to dovodi do toga da ili nema dovoljno hraniva za planirani prinos, ili idu u drugu krajnost, te se hraniva pojavljuju u toksičnim količinama. Ovo drugo je naročito izraženo u plasteničkoj proizvodnji. Paprika sa prinosom od 10 t/ha ploda iznosi 40-50 kg N, 20-25 kg P2O5 i 50-60 kg K2O. Ovo znači da za prinos od 40 t/ha ploda treba obezbediti 200 kg N, 100 kg P2O5 i 240 kg K2O. Svako povećanje planiranog prinosa dovodi do povećanja količine hraniva. Đubrenje treba vršiti na osnovu agrohemijske analize zemljišta i planiranog prinosa.

Drugi važan momenat za postizanje visokih prinosa je kvalitetno seme. Zakonski normativ predviđa da se u promet može stavljati seme paprike sa klijavošću od 65 %. U Institutu za ratarstvo i povrtarstvo dorađeno seme ima klijavost od 92-98 %. To obezbeđuje ujednačeno i ravnomerno nicanje rasada u kratkom vremenskom periodu. Koliko će proizvođač utrošiti semena zavisi i od mase 1000 semena (apsolutna težina). Ona se kreće od 5-9 gr, a taj podatak proizvođač može videti samo na deklaraciji o kvalitetu semena, koju retko ko traži na uvid. Gustom setvom dobija se loš rasad, izdužen, slabo oblistao i često etioliran i kao takav se teže ukorenjava na parceli.

Treći momenat je vezan za pravilnu negu i kaljenje rasada. Nežni rasad iz zaštićenog prostora se teško adaptira uslovima spoljne sredine, često otpadne i po nekoliko listova nakon sadnje, čime se gubi deo rasadničarskog perioda samim tim i prinos. Naročitio je značajan gubitak ranog prinosa koji je i najskuplji. Greške se prave i kod rasađivanja, ako se rasad polaže u suvo zemljište. Sama operacija rasađivanja traje po nekoliko sati, rasad vene, a deo i propada (ako se sadi u suvo zemljište). Pravilno odnegovan rasad se mora počupati dan ranije da bi ispustio višak vode, a sadnja mora biti u zemljište koje je obezbeđeno vodom. Stoga je pravilno da se parcela zalije par dana ranije, pa tek onda da se pristupi rasađivanju.

Paprika ima slab korenov sistem, te je treba češće zalivati, ali za svoj razvoj traži i vazduh. Nakon svake obilnije kiše ili navodnjavanja, usev treba kultivirati jer se u protivnom javlja začepljenje sprovodnih sudova, a to dovodi do propadanja biljaka. Količina vode koju treba dati usevu zavisi od temperature i faze uzrasta bilja. U proizvodnji često srećemo nedovoljno zalivanje što dovodi do manjeg porasta biljaka i formiranja sitnih plodova sa tankim perikarpom (naročito je bilo izraženo u 2010. godini).

Zaštiti useva se mora posvetiti posebna pažnja i pravovremeno reagovati. Naročito ako se pojave lisne vaši koji su prenosioci virusa. Takva paprika nikad ne može dati zadovoljavajući prinos. Obilazeći poljoprivredne proizvođače srećemo se sa tretiranjem useva organskim fungicidima protiv prouzrokovača crne pegavosti i plamenjače, a da simptoma tih bolesti na usevu nije bilo.

Pravovremeno ubiranje je takođe važno, a naročito ako se paprika bere u tehnološkoj zrelosti. Plodovi koji nisu ubrani formiraju seme i hranjive materije odlaze u nalivanje semena umesto za formiranje sledećih plodova.
Prosečan prinos paprike iznosi 7,2 tone po hektaru što je tri puta manje u odnosu na evropski prosek. Na ostvarene prinose u našoj zemlji utiču nepovoljni ekološki uslovi, visoke temperature u julu i avgustu praćene niskim sadržajem vlage u vazduhu, kao i minimalne količine padavina u tom periodu vegetacije.