U ovom periodu godine poljoprivredni proizvođači uveliko skidaju rod soje i kukuruza, a završili su i žetvu suncokreta, pa se sada pripremaju za novu setvu žita. Ovogodišnjim prinosima nisu svi poljoprivredni proizvođači zadovoljni, pa bi usled klimatskih promena, kao i različitih agroekoloških uslova, trebalo razmišljati o tome šta sejati da bi poljoprivredne kulture donele očekivane prinose i visok kvalitet.
Agroekonomisti sve češće ističu da zbog suše i visokih dnevnih temperatura poljoprivredni proizvođači treba da počnu da seju i druge kulture, koje su u proteklih nekoliko decenija bile zapostavljene, a uspevaju na ovdašnjim njivama i uz dobar prinos donose i veću zaradu od kukuruza, pšenice, suncokreta ili soje.
Zbog veće potražnje u odnosu na proizvedene količine, cena neovršene metlice sirka sa semenom je svake godine viša, tako da se takva metlica ove godine otkupljivala po prosečnoj ceni od 50 dinara po kilogramu.
Cena zrna sirka zrnaša se na tržištu formira u poređenju s cenom kukuruza i, po pravilu, opet je nešto viša, tako da sada iznosi 19 dinara po kilogramu. Mogućnost veće zarade privlači sve veći broj poljoprivrednika da obnove setvu sirka, koji je pre pola veka na teritoriji Vojvodine zauzimao 5.000 hektara.
Naučni savetnik dr Vladimir Sikora iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, instituta od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju kaže da imamo silažni sirak i sudansku travu, koji spadaju u krmno bilje i koriste se kao kabasta stočna hrana, dok se sirak metlaš i sirak zrnaš svrstavaju među alternativne biljne vrste, zbog toga što se gaje na manjim površinama. Prema rečima dr Sikore, ulaganja u proizvodnju sirka su, u pogledu agrotehničkih mera, na nivou ulaganja u proizvodnju kukuruza.
„Kod sirka metlaša najveći troškovi se odnose na ručno skidanje metlica, koje je ove godine koštalo 40.000 dinara po jutru. Jedina razlika u tehnologiji proizvodnje kukuruza i sirka zrnaša je u žetvi, koja se kod sirka izvodi žitnim kombajnom. Zahvaljujući tropskom poreklu, sirak ima biološke predispozicije tolerantnosti prema nepovoljnim uslovima spoljne sredine a pre svega prema nedostatku vlage, što određuje njegovo mesto u sistemu biljne proizvodnje. Kao jara kultura koja se seje u aprilu, a rod ubira krajem avgusta, uz dobro razvijen korenov sistem i sposobnost da se regeneriše i nastavi rast i nakon izuzetno sušnog perioda, sirak može obezbediti prinos i u uslovima koje druge biljke teže podnose. Sirak metlaš se gaji kao sirovina za proizvodnju metli i njegovo gajenje je koncentrisano u regionima u kojima postoji metlarska industrija“, navodi dr Sikora.
Na teritoriji Vojvodine sirak seju poljoprivredni proizvođači u okolini Bačkog Petovca, Selenče, Pivnica i na potesu Senta – Bačka Topola – Kanjiža.
Jedina mana ove vrste sirka je što se metlice skidaju ručno, pa bi zbog nedostatka radne snage to poljoprivrednicima moglo predstavljati problem i odvratiti ih od setve ovog useva. Sirak zrnaš se seje radi zrna koje se koristi kao stočna hrana, na isti način na koji se koristi zrno kukuruza, jer sadrži oko 11 procenata proteina i oko 74 procenata skroba i zato u krmnim smešama u potpunosti može zameniti zrno kukuruza. Ujedno, u uslovima suše, smanjenje prinosa nije tako izraženo kao kod kukuruza, što su domaći poljoprivredni proizvođači počeli da polako prepoznaju, pa se sirak zrnaš sada seje na više od 1.000 hektara.
Dr Sikora navodi da će se, prema očekivanjima, u narednim godinama površine pod sirkom zrnašem u EU povećati za 18 procenata pošto je, usled sve češćih sušnih perioda, poljoprivredna proizvodnja pred izazovom proizvodnje dovoljnih količina hrane.
Pod povoljnim uslovima prinos neovršene metlice sa zrnom sirka metlaša dostiže osam do devet tona po hektaru, prinos zrna je od pet do šest tona, a prinos ovršene metlice tri do četiri tone. Kod sirka zrnaša je genetski potencijal za prinos zrna preko deset tona po hektaru, a u praksi se u optimalnim uslovima dobijaju prinosi na nivou osam do deset tona po hektaru zrna. Na osnovu ovih rezultata, jasno je da u pogledu prinosa sirak donosi veći rod u odnosu na druge tradicionalne kulture.