
Bački Brestovac, selo u Zapadnobačkom okrugu, od davnina je poznato po marljivim poljoprivrednicima. Žetva pšenice se privodi kraju, pa je to bila prilika da sa nekima od njih popričamo o rezultatima tog važnog posla.
Neboša Radić uz punu agrotehniku proizveo je više od 8 tona pšenice po hektaru što za tri tone nadmašuje republički prosek. Uz hlebno žito gaji soju i kukuruz. Godinama je ostao veran sortama i hibridima Instituta za ratarstvo i povrtarstvo.
– Naše seme je naše seme. Stvarano je u našem području, a za naše proizvodne uslove. Pouzdanost u proizvodnji krasi novosadske sorte i hibride. Kod kukuruza bih izdvojio hibride 6010, 5051, kod soje sorte Sava, Maksimus, Apolo, Princeza. Kada je reč o pšenici sejem NS 40S i Rapsodiju. Naravno, uz kvalitetno seme važan je i stručni savet, a tu je uvek na raspolaganju promoter za Zapadnu Bačku Slobodanka Ljumović, kaže Radić.

– Proizvođači malo vode računa o zaštiti pšenice protiv bolesti i štetočina. Na to bi trebalo obratiti pažnju. Drugo, država bi morala da uredi razvrstavanje pšenice po kvalitetnim grupama da do izražaja dođu sorte kao što su Zvezdana, Pobeda ili Simonida. Do tada gajim NS 40S. Evo već četvrtu godinu. Međutim, ako ostane ovako niska cena pšenice neću je sejati na jesen, kaže Dozet.

– Te godine sam imao tri hibrida. To su bili 7020, 6030 i 6010. Prinos je u odnosu na 2011. bio manji za jednu prikolicu na pet jutara setvene površine. Kod komšija koje su sejale hibride nekih drugih, pretežno stranih semenskih kuća, bilo je parcela gde u jesen nije bilo ni jednog klipa. Ne samo što sam ja ostao uz NS seme nego su se i komšije „vratile“ našim hibridima, kaže Škorić.
I onda nije ni čudo što NS SEME – preliva.