Drugi dan Savetovanja agronoma i poljoprivrednika Srbije u organizaciji Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, instituta od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, otpočeo je panel diskusijom pod nazivom “Centar izuzetnih vrednosti za leguminoze”. Prisutne je pozdravila moderator dr Kristina Petrović, naglasivši da je cilj diskusije da predstavi i drugu stranu poljoprivrede, odnosno prikaže sve što je neophodno da naučnici Instituta za ratarstvo i povrtarstvo urade kako bi vrhunsko seme u koje je satkano višedecenijsko znanje stiglo da poljoprivrednih proizvođača i šta je to što Institut za ratarstvo i povrtarstvo čini institutom od nacionalnog značaja.

Direktorka Instituta, dr Svetlana Balešević Tubić pozdravila je prisutne i tom prilikom predstavila osnovne ciljeve i razloge zbog kojih se Institut odlučio da akredituje Centar izuzetnih vrednosti za leguminoze. Govorila je o značaju leguminoza koje su sve popularnije u celom svetu kao glavni izvor proteina biljnog porekla, ulja i celuloznih vlakana i obnovljivi izvor energije.

Još važnije, leguminoze su jedinstvene u prirodi zbog biološke fiksacije atmosferskog azota u simbiozi sa bakterijama. Leguminoze poboljšavaju plodnost zemljišta i popravljaju njegovu strukturu.

Tim Odeljenja za soju i Odeljenja za krmno bilje čine vrhunski i međunarodni priznati stručnjaci i naučni i stručni rezultati, kao i razvijena međunarodna naučna, tehnička i tehnološka saradnja. 201 naučni rezultat i 49 M20 radova, 32 sorte u inostranstvu, 20 u Srbiji samo u periodu 2015-2019. i osnivanje International Legume Society govore u prilog izuzetnosti, a takođe i dve konferencije u 2020. u organizaciji Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, zbog čega će Srbija biti evropski lider u istraživanjima o leguminozama. Leguminoze se gaje na oko 400,000-450,000 ha u Srbiji i proizvodi se oko 630,000t biljnih proteina, pa Srbija tako može da postane značajan izvoznik biljnih proteina za Evropu. Centar izuzetnih vrednosti vršiće i edukacije u cilju bržeg transfera i implementacije rezultata u praksi.

Dr Đura Karagić govorio je o zadatku oplemenjivanja krmnih biljaka, koji je kompleksan zbog broja karakteristika i namena i načina iskorišćavanja koji određuju ciljeve oplemenjivanja. Sorta nije jedini činilac visokog prinosa, nego i uslovi spoljne sredine.

Korišćenje ove interakcije u cilju povećanja adaptacije sorti čini razliku između prosečnih i superiornih sorti krmnog bilja. Stvoreno je do sada preko 90 sorti, koje se gaje na tri kontinenta. Dr Karagić je predstavio najznačajnije sorte Odeljenja za krmno bilje: lucerku (NS Jelena, Banat NS, NS Mediana, Nera, Nijagara) pri čemu je istakao da se NS sorte lucerke gaje na 70-75% svih lucerišta u Srbiji. a ciljevi oplemenjivanja su brzina regeneracije, otpornost na bolesti i 7 otkosa.  Od značajnih biljnih vrsta odeljenja pomenuta je crvena detelina, jari i ozimi stočni grašak, ozima i jara grahorica, krmni sirak, sudanska trava i stočni kelj.

Dr Jegor Miladinović istakao je da na prinos utiču sorte i spoljni faktori, a da svaka godina daje drugačije izazove. U periodu 2010-2019. površine i prinosi soje beleže trend rasta i gaje se na prosečno 180,000ha, odnosno 220,000ha u 2019, a prosečan prinos 2,75ha odnosno 2,95ha u 2019. što je izuzetan rezultat uprkos tome što 2019. nije bila godina naklonjena soji (hladan period u maju, usporen prosečan rast, visoke temperature i nedostatak padavina u vreme cvetanja i u vreme nalivanja zrna). Preporučene su sorte NS Apolo, NS Maximus, Sava i Viktorija, NS Ventis, NS Hogar, NS Kraljica (I grupa zrenja), Rubin, Venera, NS Fantast NS Zita, NS Kolos (II grupa zrenja), NS Vulkan, NS Atlas, Galina, Valjevka (0 grupa zrenja), Fortuna, Merkur, Tajfun (00 grupa zrenja). Sve sorte imaju izuzetnu stabilnost i adaptabilnost na nepovoljne agroekološke uslove. Srbija je jedina evropska zemlja koja ne uvozi soju, nego je izvozi, a naše sorte prepoznate su kao vodeće, stabilne, preporučuju ih za gajenje, a u Italiji i Ukrajini su standard u komisijama za priznavanje sorti, što sve daje dobru sliku Srbije kad je u pitanju proizvodnja soje.

Dr Vuk Đorđević govorio je o značaju uvođenja novih tehnologija u oplemenjivanje leguminoza. Savremene metode u oplemenjivanju soje su od izuzetnog značaja, jer oplemenjivanje zahteva mnogo rada i resursa, a ciljevi su povećanje prinosa, otpornosti prema bolestima, štetočinama i suši, unapređenje kvalitativnog sastava semena i oplemenjivanje na specifične osobine. Jedna od tehnika razvijenih u odeljenju za soju je genomska selekcija, o kojoj je detaljnije bilo reči u prezentaciji, ima za cilj da se predvide proizvodne karakteristike sortimenta na osnovu DNK markera, što utiče na selekciju, a imperativ je birati genotipove koji imaju najveći potencijal. Danas je moguća i metoda daljinske detekcije merenjem van polja uz pomoć dronova i razvojem 3d modela naših useva i genotipova, pri čemu može da se modeluje rast i iskoristi interakcija genotipa i spoljašnje sredine i  maksimalno iskoristi potencijal sorte.

Usledila su predavanja Odeljenja za kukuruz i Odeljenja za strna žita.

Prisutne je pozdravio upravnik Odeljenja za kukuruz dr Goran Bekavac i uputio ih u teme kojima će se govoriti u okviru predavanja. Prikazan je kratak film kojim je predstavljeno Odeljenje za kukuruz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, instituta od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju.

Dr Bojan Mitrović na početku predavanja predstavio je pojam kukuruzne silaže kao konstantnog izvora visokokvalitetne i jeftine stočne hrane, proces siliranja I hemijski sastav silaže, faktori koji utiču na kvalitet silaže. Kukuruz je u 2019. bio zasejan na približno 940 000 hektara (podaci Republičkog zavoda za statistiku). Svake godine, pored zadovoljenja domaćih potreba (oko 4.5 mil.t) izvozom zrna kukuruza se ostvaruje značajan devizni priliv. U našoj zemlji, oko 95% kukuruza se gaji za proizvodnju zrna, a svega 5% za proizvodnju silaže. Analizom većeg broja hibrida (namenjenih spravljanju silaže) koji se nalaze u komercijalnoj ponudi, ustanovljeno je da su NS hibridi kukuruza superiorni u odnosu na standarde konkurencije kako po prinosu biomase, tako i po parametrima kvaliteta (sadržaj proteina, svarljivost, ADF, NDF, ADL, itd).

Dobijeni rezultati su potvrda iskustava iz prakse o kvalitetu NS silažnog sortimenta, ne samo u našoj zemlji, nego i u zemljama u regionu. Istaknute su karakteristike hibrida dobrih za silažu (više skroba, manje vlakana, niži sadržaj lignin, visok prinos zelene mase), a posebno su preporučena dva tipična silažna hibrida: NS 5010 i NS 6043 (118 t/ha, rekordan prinos biomase u Iranu), kao i dva hibrida koja se preporučuju kako za proizvodnju zrna tako i za silažu: NS 5051 i nov hibrid NS 6632. U prezentaciji je na kraju istaknut program introdukcije inbred linija GEM programa (povećanje germplazme kukuruza), u kome se primenjuje daljinska detekcija upotrebom dronova, eksperimentalan dizajn, višegodišnji višelokacijski ogledi, analiza kvaliteta biomase primenom NIRS, sve kako bi se došlo  do pravilnog odabira genotipa.

Dr Filip Franeta je u uvodnom delu predavanja govorio o najčešćim štetočinama koji pogađaju usev kukuruza, izdvajajući zemljišne štetočine kao najštetnije jer oštećuju i koren i prizemni deo stabla.

To su uglavnom tvrdokrilci ili leptiri (žičari, kukuruzne sovice, grčice, podgrizajuće sovice). Najpogođenije su parcele rastresitog zemljišta bogatog humusom, sa višegodišnjim usevima i strnim žitima kao predusevom, a zemljišne štetočine, skrenuta je pažnja, preživljavaju duge periode bez hrane. Predstavljene su i najznačajnije metode suzbijanja zemljišnih štetočina.

Dr Petar Čanak govorio je o tretmanu semena, pre svega o preduslovima za kvalitetno izvođenje tretmana. Nečistoće semena (lom, prašina, pleva i sl) dovode do gubitka aktivne materije, stoga je posebna pažnja posvećena dobijanju semena visoke čistoće i značaju specifičnih receptrua  za tretman semena. Do sada je uobičajena praksa bila da se u procesu dorade semena koristi samo fungicide, dok se insekticid nanosio samo na osnovu zahteva kupaca.

Zbog sve većih problema sa zemljišnim štetočinama (pogotovo žičarima) i značajnog gubitka prinosa usled redukcije sklopa na pojedinim parcelama, Institut je odlučio da od 2020. uvede tretman insekticidom (Force 20 CS) kao redovan postupak u procesu dorade semena.

Na ovaj način proizvođači će imati na raspolaganju ne samo odlične hibride, nego i kompletno zaštićeno seme, jer je za uspeh u proizvodnji kukuruza, pored odgovarajućih hibrida, od posebnog značaja i kvalitet semena. Ovim se ostvaruje osnovni preduslov za postizanje visokih prinosa, a to je odgovarajući broj biljaka po jedinici površine. Osim toga, nanošenje insekticida u savremenom i tehnički potpuno opremljenom doradnom centru u Institutu, povećava se bezbednost proizvođača koji će koristiti takvo seme, uz istovremenu brigu o zaštiti životne sredine.

Kada odličnoj genetici prodružimo i kompletnu zaštitu semena, dobijamo dobar start vegetacije kao preduslov za uspešnu proizvodnu sezonu.

Dr Goran Bekavac, rukovodilac Odelljenja za kukuruz, govorio je o značaju hibrida kao faktora stabilnosti u proizvodnji kukuruza, koji je u poslednjih nekoliko godina na poseban način došao do izražaja.

Naime, smena sušnih i vlažnih godina, kao i godina sa ekstremnim meteorološkim pojavama (ekstremno visoke ili niske temperature, olujni vetrovi, grad, itd) favorizovale su hibride koji poseduju najviši proizvodni potencijal, najvišu tolerantnost na abiotičke i biotičke faktore stresa i najširu adaptabilnost, odnosno stabilnost prinosa, istakao je dr Bekavac.

Upravo NS hibridi kukuruza sa ovakvim svojstvima su na raspolaganju proizvođačima kukuruza u 2020. godini. Pored već dobro poznatih komercijanih hibrida, kao što su NS 3022, NS 3023, NS 4051, NS 5051, NS 6030 i NS 6140, u ponudi su i novi hibridi (NS 4024, NS 5072), kao i hibridi tzv. Serije 1000: NS 4000 i NS 6000. U pitanju su hibridi najnovije generacije, odličnih performansi, namenjeni kombajniranju u zrnu i berbi u klipu. Hibridi iz grupe NS Ultra i Focus ultra su novi alati u suzbijanju divljeg sirka, a preporučen je 5041 Ultra. Skrenuta je pažnja na neadekvatnu upotrebu insekticida, u cilju zaštite zdravlja proizvođača i zaštite životne sredine.

Dobra agronomska svojstva, moderan fenotip, tolerantnost prema stresu i naglašen stay green, upućuju na zaključak da su u pitanju hibridi koji će ubrzo postati nosioci proizvodnje kukuruza u godinama koje su pred nama.

Odeljenje za strna žita predstavila je dr Sanja Mikić, govorila je o zadacima oplemenjivača strnih žita, pre svega oplemenjivanje na zahteve tržišta i adaptibilnost na lokalne klimatske uslove.

Tokom procesa oplemenjivanja čovek je sužavao diverzitet biljnih vrsta, pre svega u cilju dobijanja boljeg prinosa. U tom procesu gubile su se ostale poželjne osobine, pa je povećan rizik u slučaju pojave novog faktora stresa, što je u uslovima sadašnjih klimatskih promena veoma značajno. Predoplemenjivanje je stoga važan proces uključivanja egzotične germplazme i lokalnih starih sorti, pri čemu se dobijaju genetički resursi u bankama gena, a sve u cilju unošenja, čuvanja i potvrde poželjnih osobina i gena u adaptiran materijal – novu biljku.

Kolekcija strnih žita Instituta za ratarstvo i povrtarstvo sadrži 3500 genotipova pšenice, 150 genotipova durum pšenice, 50 tritikalea, 700 ozimog i 480 jarog ječma i 400 genotipova ovsa. Bogata je i kolekcija divljih srodnika pšenice, a prati se oko 50 najvažnijih agronomskih osobina u svrhu biofortifikacije, tj. obogaćivanja pšenice važnim makro i mikroelementima. Dr Sanja Mikić je na kraju pozvala prisutne da se uključe u obogaćivanju kolekcije starih sorti strnih žita I obogaćivanja postojeće kolekcije kao nacionalnog blaga.

Dr Milan Mirosavljević je u svom izlaganju govorio o značaju fizioloških osobina u oplemenjivanju strnih žita (definisanje ideotipa, precizna fenotipizacija i direktna primena u oplemenjivačkim aktivnostima) i istakao pojavu vremenskih ekstrema, neravnomeran raspored padavina i porast prolećne temperature kao stresne faktore koji utiču na gajenje strnih žita u poslednjim godinama. Predviđanja su da nas očekuje sve veća pojava ekstrema tokom perioda rasta i razvića gajenih biljaka, pa će se posebna pažnja posvećivati adaptaciji gajenih biljaka na nepovoljne uslove gajenja (pre svega povišene temperature).

Ogledi Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, instituta od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, testiraju nove metode i tehnologije gajenja strnih žita, u cilju prevazilaženja stresnih faktora u uslovima klimatskih promena.

Dr Bojan Jocković održao je predavanje o proizvodnji i semenarstvu strnih žita, u kome je na samom početku prikazan rast i razvoj strnih žita tokom proizvodne 2018/2019, rezultate prvog otkosa za sorte NS 565, Simonida, Zvezdana i Futura, kao i rezultate iz mreže makroogleda na teritoriji Vojvodine i centralne Srbije. U 2019. registrovano je 9 sorti strnih žita, a prikazani su I rezultati postignuti početkom 2020.

Prikazana je dinamika setve strnih žita po regionima i biljnim vrstama, a pomenuta je i upotreba semena sa tavana, sa posebnim naglaskom na zablude kojima se proizvođači rukovode kada se opredeljuju za primenu ove metode.

Istaknute su sorte NS Futura, Pobeda, Zvezdana, Renesansa, Simonida NS Vlajna, NS 40s NS Ilina i Nataša, zatim novosadski 505, sorte ječma Nonius, Rudnik, Ns Marko, Golija i sorte ovsa NS Jadar, Dunav, NS Sedef, sorte raži i spelte. NS Todorka, NS Rani otkos, NS Igra i NS Epoha izdvojene su kao nove i perspektivne sorte strnih žita.

Dr Radivoje Jevtić, rukovodilac Odeljenja za strna žita i rukovodilac Savetovanja, govorio je o patogenima strnih žita, započevši predavanje specifičnostima u 2018/2019. u pogledu klimatskih uslova. Kada se radi o patogenima, pomenuta je pojava virusa pšenice: virus patuljavosti pšenice i virus crtičavog mozaika pšenice, a u ogledima, u zavisnosti od primenjenog tretmana, prinos je rezultovao značajnim porastom (do preko 1t). Govorio je i o fuzariozama pšenice, integralnom pristupu suzbijanju fuzariozne paleži klasa, merama zaštite, značaju praćenja pojave i ranih upozorenja, kao i primeni fungicida kao mere kontrole koja mora biti pravovremena i kvalitetna.

U drugom delu dana održana je panel diskusija moderatora “Tehnologija proizvodnje u svetlu klimatskih promena” prof. dr Jovana Crnobarca.

U uvodnom delu navedeni su biotski i abiotski faktori stresa sa kojima se suočavaju proizvođači, pre svega kako klima utiče na uslove zemljišta i posredno na biljku, a potom i šta je sve obuhvaćeno terminom klimatske promene, kojim tempom se dešavaju i kako će uticati na gajenje biljnih vrsta.

Navedeni su načini na koje bi trebalo uticati na smanjenje efekata klimatskih promena u budućnosti – blagovremena i kvalitetna agrotehnika, izvor sorte ili hibrida, diversifikacija, prilagođavanje plodoreda, đubrenje organskim đubrivima.

O drugim mogućim merama borbe protiv negativnih efekata klimatskih promena govorio je dr Vladimir Aćin, koji je u svom izlaganju govorio o tehnologiji proizvodnje strnih žita u svetlu klimatskih promena u okviru višegodišnjih ogleda – datume klasanja sorte Pobeda, promene uslova vlažnosti po proizvodnim godinama, efekte na prinos pšenice, prednosti no till Sistema obrade, značaju plodoreda i vremenu i rokovima setve.

Dr Dragan Milić započeo je predavanje predstavljanjem međunarodnog projekta EUCLEG u kome značajno angažovanje imaju istraživači Odeljenja za krmno bilje i Odeljenja za soju.

Naglasak je dat na primeni modernih metoda oplemenjivanja krmnih biljaka (lucerke i crvene dateline) i zrnenih leguminoza (soje, proteinskog graška i boba).

Glavni cilj predstavljenih istraživanja je povećanje prinosa i kvaliteta suve materije i zrna leguminoza u kontekstu globalne promene klime.

Ukazano je na značaj kombinovanja konvencionalnih metoda oplemenjivanja leguminoza sa modernim molekularnim metodama, a pre svega primenom genomske selekcije, kao i značaj rejonizacije proizvodnje leguminoza, stvaranja sorti za različite regione Evrope i Kine i značaj proširenja i promene areala gajenja uslovljenih promenama klime.

O zasnivanju pokrovnih useva – prednostima i izazovima u proizvodnji soje, govorila je MSc Marjana Vasiljević, koja je istakla smanjenje erozije, fiksaciju azota, poboljšavanje strukture zemljišta, smanjenje sabijenosti i očuvanje vlage u zemljištu, upravljanje organskom materijom i kontrolu korova kao osnovne prednosti, ali i izazove koji prate gajenje biljaka u plodoredu i izbor pokrovnih useva u ogledima.

Nemanja Kovačević, predstavnio je kompaniju LoginEKO, kao deo internacionalnog projekta Login5 Fondacije usmerene na iznalaženje novih rešenja u rešavanju problema kako obezbediti zdravu hranu za rastuću ljudsku populaciju uz očuvanje prirode i životne sredine, i govorio o problemima konvencionalne poljoprivrede: klimatske promene, trovanje podzemnih voda, uništavanje prirodnog biodiverziteta, uništavanje mikroflore tla, degradacija i uništavanje zemljišta, i izrazito negativan uticaj nezdrave ishrane na ljude.

Cilj agro projekta u Srbiji je uspostavljanje modela održive poljoprivrede koja proizvodi zdravu hranu za ljude i uspostavljanje modela dobre prakse obrade velikih površina na održiv i ekološki način.

Dipl. Inž master Slobodan Vlajić govorio je o problemima i rešenjima povrtarske proizvodnje sa aspekta klimatskih promena, u tom smislu navodeći značaj ispitivanja genotipova na nove uslove proizvodnje, sklop biljaka, iznošenje hraniva i tolerantnost.

Dr Vladimir Sikora, rukovodilac Odeljenja za alternativne kulture i organsku proizvodnju u svom izlaganju govorio je o alternativnim žitima kao  odgovor na klimatske promene, pre svega o prosu, heljdi i običnom sirku u redovnoj i postrnoj setvi , kao i optimalnim i nepovoljnim uslovima gajenja.

Na kraju današnjeg programa održana su predavanja i prezentacije sponzora. Nakon aktivno provedenog dana, u kome su panel diskusije postavile i dale odgovore na mnoga pitanja i nedoumice prisutnih poljoprivrednih proizvođača, možemo reći da je današnji program uspešno priveden kraju.

 

Galerija fotografija…