Familija leguminoza – mahunarki (Fabaceae) obuhvata veliki broj rodova i vrsta, među kojima su mnoge najznačajnije ratarske i povrtarske biljke (soja, detelina, lucerka, pasulj, boranija, grašak i dr.). Mahunarke imaju veliki ekonomski, nutritivni, privredni, ali i agronomski značaj i zauzimaju specifično mesto u plodoredu. Izuzetna uloga mahunarki u poljoprivrednoj proizvodnji ogleda se u mogućnosti ovih biljaka da vezuju azot iz vazduha.
Azot, kao osnovni biogeni element, neophodan je za rast i razvoj biljaka, a biljke ga koriste, prvenstveno usvajanjem iz zemljišnog rastvora u mineralnom obliku u vidu NO3– i NH4+ jona. Iako čini 78% atmosfere, atmosferski azot u ovom obliku, nije direktno dostupan biljkama. U procesu azotofiksacije azot iz atmosfere može se prevesti u oblike koje biljke mogu da koriste, a najznačajniji oblik azotofiksacije je biološka azotofiksacija. U biološkoj azotofiksaciji zemljišni mikroorganizmi – azotofiksatori, prevode azot iz vazduha u oblike pristupačne biljkama.
Posebno mesto u biološkoj azotofiksaciji zauzima simbiozna azotofiksacija. U ovoj zajednici pojedine grupe bakterija, iz reda Rhizobiales, formiraju kvržice na korenu leguminoznih biljaka u kojima se vezuje azot iz atmosfere. Formiranje kvržica na korenu leguminoza je visoko specifična interakcija koja se uspostavlja između određene vrste ili podvrste bakterija i određenog roda ili vrste mahunarki. Formirane kvržice pasulja i soje su okruglog oblika i ograničenog rasta, dok su kvržice graška, lucerke i deteline izduženog, cilindričnog oblika.
Simbiozna azotofiksacija od izuzetnog je značaja za poljoprivrednu proizvodnju i jedan je od prirodnih procesa koji je najintenzivnije iskorišćen u praksi. Kako bi se proces azotofiksacije stimulisao i iskoristio na najbolji mogući način, vrši se selekcija najefektivnijih sojeva kvržičnih bakterija koje zatim ulaze u sastav mikrobioloških đubriva. Inokulacija leguminoza efektivnim sojevima kvržičnih bakterija, uobičajena je i široko rasprostranjena praksa u poljoprivrednoj proizvodnji koja se u svetu primenjuje više od 100 godina.
U Institutu za ratarstvo i povrtarstvo dugogodišnja istraživanja kvržičnih bakterija i selekcija najefektivnijih sojeva rezultirala je proizvodnjom mikrobioloških preparata koji se primenjuju u gajenju leguminoza, pod zajedničkim nazivom NS-NITRAGIN. Institut za ratarstvo i povrtarstvo jedan je od najvećih proizvođača inokulanata za soju u Srbiji, ali pod nazivom NS-NITRAGIN, proizvode se i inokulanti za grašak, lucerku, pasulj i boraniju.
NS-NITRAGIN je u potpunosti prirodan mikrobiološki preparat koji na sterilnom nosaču-tresetu sadrži smešu selekcionisanih i efektivnih sojeva kvržičnih bakterija za odgovarajuću biljnu vrstu. Osim u konvencionalnoj, NS-NITRAGIN se može koristiti i u organskoj proizvodnji. Najčešće gajene mahunarke u baštama i okućnicama su svakako grašak, pasulj i boranija. NS–NITRAGIN za grašak sadrži više selekcionisanih bakterijskih sojeva Rhizobium leguminosarum bv. viciae, a NS–NITRAGIN za pasulj i boraniju sojeve kvržičnih bakterija Rhizobium leguminosarum bv. phaseoli. NS–NITRAGIN za grašak i NS–NITRAGIN za pasulj i boraniju proizvode se u pakovanjima dovoljnim za maksimalno 50 kg semena. Ovako pakovana doza NS-NITAGIN-a može se primeniti i na znatno manju količinu semena, odnosno na količinu semena potrebnu za setvu u baštama i okućnicama.
Za razliku od mineralnih azotnih đubriva, koja u većim količinama mogu negativno uticati na biljke, primenom NS-NITRAGIN-a u većim količinama, može se postići isključivo pozitivan efekat. Upotreba većih doza NS-NITRAGIN-a se čak i preporučuje na zemljištima smanjene plodnosti i u nepovoljnim uslovima spoljašnje sredine (npr. suša, poplave i dr.).
Primena NS-NITRAGIN-a ima i ekonomsku i ekološku opravdanost.
Upotrebom NS-NITRAGIN-a mogu se značajno smanjiti troškovi proizvodnje. Naime, proizvodnja mineralnih azotnih đubriva zahteva značajne količine neobnovljivih izvora energije i velike ekonomske troškove, što povećava cenu ovih đubriva. Primenom NS-NITRAGIN-a biljkama je omogućeno bolje usvajanje „besplatnog“ azota iz atmosfere, čime se značajno redukuje upotreba mineralnih azotnih đubriva (30–70%) i smanjuju se troškovi proizvodnje leguminoznih biljaka.
Mineralni azot nije uvek u potpunosti dostupan biljkama, jer se zbog svoje mobilnosti lako ispira u dublje slojeve zemljišta i podzemne vode. Biološki azot, biljka u potpunosti može iskoristiti, jer se ne gubi usled ispiranja, imobilizacije, voltalizacije i sl. U uslovima nedostatka vlage u zemljištu, mineralna azotna đubriva teško se rastvaraju, dok je biološki azot pristupačniji biljkama.
Simbiozne azotofiksirajuće bakterije koje ulaze u sastav NS-NITRAGIN-a produkuju materije rasta, polisaharide, vitamine, enzime, aminokiseline. Ova jedinjenja stimulišu rast i razvoj biljaka, što se pozitivno odražava na povećanje biljne mase, sadržaj azota u biljci i zrnu, prinos i kvalitet prinosa.
Sa ekološkog aspekta primenom NS-NITRAGIN-a omogućava se proizvodnja zdravstveno bezbedne hrane. Biološki azot ne zagađuje zemljište i podzemne vode, te primena većih količina mikrobioloških đubriva nema toksičan efekat na biljku i spoljašnju sredinu. Simbiozni azotofiksatori stimulišu rast i aktivnost drugih korisnih mikroorganizama u zemljištu, što intenzivira brojne mikrobiološke procese. Upotrebom mikrobioloških đubriva ne narušava se prirodni divrzitet zemljišne mikroflore i postiže se očuvanje ekološke ravnoteže u zemljištu.
Primena NS-NITRAGIN-a neophodna je na parcelama gde određena leguminoza nikada ranije nije gajena ili nije gajena poslednjih 3-5 godina. U našim zemljištima postoje prirodne populacije kvržičnih bakterija graška i pasulja, koje često formiraju brojne kvržice na korenu biljke. Međutim, ovi autohtoni sojevi slabije su efektivni i vezuju značajno manje azota od selekcionisanih efektivnih sojeva u inokulantima.
Kvržične bakterije osetljivije su od mnogih drugih zemljišnih mikroorganizama, te se njhova brojnost i aktivnost u nepovoljnim uslovima spoljašnje sredine brzo smanjuje. Stoga se primena NS-NITRAGIN-a preporučuje pri svakoj setvi.
Kontinuirana upotreba NS-NITRAGIN-a preporučuje se i na zemljištima gde je pH reakcija niža od 6 i viša od 8,5, u zemljištima sa manjim sadržajem organske materije i u zemljištima sa većim procentom peska i gline.
Temperatura i vlažnost zemljišta su veoma bitni ekološki činioci koji utiču na brojnost i aktivnost kvržičnih bakterija. U našoj zemlji, nedostatak zimskih padavina zajedno sa letnjim sušnim periodima značajno redukuje njihovu brojnost. Kontinuiranom inokulacijom omogućava se stalno obnavljanje populacija selekcionisanih, efektivnih sojeva kvržičnih bakterija.
Primena NS-NITRAGIN-a je veoma jednostavna. NS-NITRAGIN se primenjuje nanošenjem na seme neposredno pre setve, u prostoriji ili u hladu. Tretirano seme ne treba izlagati direktnom sunčevom zračenju, jer se pod dejstvom sunčevih zraka smanjuje brojnost i vitalnost kvržičnih bakterija. Rok upotrebe preparata je 9 meseci od datuma naznačenog na etiketi. U sterilnom tresetu bakterije imaju dovoljno hranljivih materija da prežive određeni vremenski period. Nakon tog vremena, njihova brojnost i vitalnost se smanjuju, time se smanjuje i efikasnost preparata, stoga upotreba NS-NITRAGIN-a od prethodne godine nema efekta.
Uspešnost inokulacije može se kontrolisati u fazi cvetanja, preko broja formiranih kvržica na korenu biljke i morfoloških karakteristika kvržica. Ukoliko je simbioza uspešno ostvarena i ukoliko postoji azotofiksaciona aktivnost, u centralnom delu kvržice uočava se crveno polje.
Primena mikrobioloških đubriva preporučuje se kao dopuna racionalnoj upotrebi mineralnih azotnih đubriva. Mineralni azot neophodan je biljkama u ranoj fazi rasta, dok se na korenu ne formiraju kvržice. Zato se primena manjih količina mineralnih azotnih đubriva preporučuje pre setve. Nakon formiranja kvržica, biljke su sposobne da same obezbede dovoljne količine azota. U zemljištima koja su dobro obezbeđena azotom, mineralna azotna đubriva se ne koriste u proizvodnji leguminoza. Veće količine mineralnog azota inhibiraju proces simbiozne azotofiksacije, onemogućavaju formiranje kvržica i smanjuju vezivanje azota iz atmosfere, jer biljka prvenstveno koristi mineralni azot pa tek onda azot iz vazduha.
Povećanje prinosa gajenih biljaka uz smanjenje upotrebe mineralnih đubriva uslovljava sve veću primenu biološkog azota u obliku mikrobioloških đubriva. Zamena mineralnih azotnih đubriva mikrobiološkim ima veliku energetsku, ekonomsku i ekološku opravdanost, a njihova primena omogućava proizvodnju visoko kvalitetne organske hrane.