U Srbiji se povrće gaji na oko 260.000 hektara. Ono zauzima 6% ukupnih obradivih površina. Godišnje se proizvede 2,2 miliona tona raznih povrtarskih kultura. Povrtarska proizvodnja je profitabilna i ekonomski opravdana. Proizvodnja povrća može da donese zaradu i do 10 puta veću od ratarskih kultura. Kako kaže dipl. inž. Adam Takač, viši stručni saradnik za semenarstvo iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu, jedan hektar paprike omogućava zaradu kao 10 hektara pšenice. Učešće ljudskog rada je veće u povrtarstvu, ali je i dohodak viši. Jedna od najprodavanijih i najboljih selekcija paprike sa novosadskog Instituta je paprika Amfora, koja može da rodi i 60 tona po jednom hektaru. Nazivaju je kraljicom naših paprika. Priznata je u Evropskoj uniji, izvozimo je u Bugarsku, Makedoniju, zemlje tzv. Istočnog bloka (Ukrajina, Rusija) i okolne zemlje (Hrvatsku, Mađarsku, Rumuniju, Bosnu i Hercegovinu). Prijavljena je u Kazahstanu i Gruziji.
Iako je plod u tipu kapije, sorta pripada grupi srednje ranih sorti. Znači, sazreva brže od Kurtovske kapije. Opet, za razliku od standarda, ima značajno teži plod (oko 6,7 mm debeo).
Prvi plod neretko bude i 250 g težak, a ono po čemu se izdvaja jeste sadržaj kalcijum pektata, materije koja sprečava karamelizaciju i gubljenje boje kod spravljanja ajvara. Povrtari se odlučuju za ovu papriku, pre svega, zbog prinosa i zarade koju donosi. Ona sazreva 10 do 12 dana ranije od drugih paprika, čime proizvođači postižu bolju cenu. Kako navodi dipl. inž. Adam Takač, viši stručni saradnik za semenarstvo novosadskog Instituta, po 1 hektaru, kod dobrog proizvođača zarada je oko 4.500 evra, naravno, uz primenu pune agrotehnike. Greške koje se javljaju u procesu proizvodnje su, pre svega, odokativna đubrenja. Znači, potrebno je uraditi agrohemijsku analizu zemljišta. Paprika je biljka koja traži puno kalijuma. Ako u zemljištu nema dovoljno lako pristupačnog kalijuma, ona neće imati lepu crvenu boju, neće imati dovoljan procenat šećera, biće mekana, ili kako to proizvođači kažu „curi u džaku“. U tom slučaju, plodovi nisu za duži transport. Pored kalijuma, mora biti dovoljnih količina fosfora (zbog oplodnje) i azota, koji je nosilac prinosa. Osim navedenog, za prinos je presudan i kvalitet semena. Neophodno je da seme ima energiju preko 80%, a klijavost preko 90%. Proizvođač mora tačno da isplanira da bude 750-800 klijavih zrna. Ako se tu pogreši ili će biti redak usev ili sitan plod; rasad će se slabo ukorenjavati ili će otpadati lišće, istakao je ovaj eminentan stručnjak za proizvodnju paprike i kompletnog asortimana povrtarskih vrsta. Druga važna stvar u gajenju paprike je faza presađivanja. Da bi se rasadila, paprika mora imati 8 listova i dobro razvijen korenov sistem. Parcela mora biti zalivena pre rasađivanja. Mnogo detalja utiče na krajnji rezultat u kojem se dobijaju sočni i kvalitetni plodovi paprike. Ako se samo jedan korak propusti, dolazi do smanjenja prinosa i lošeg kvaliteta ploda. Osim navedenog, da bi se postigao maksimalan prinos, neophodno je bar 2 puta nedeljno obilaziti usev kako bi se na vreme uradila zaštita od bakterioza, kukuruznog plamenca i sovica. Ovom prilikom, najbrži gledaoci emisije „Znanje na poklon“ na TV Happy imali su priliku da dobiju pakovanje od 15 kesica raznog povrća novosadskog sortimenta.