Grašak predstavlja zanačajan izvor biljnih proteina u ljudskoj ishrani. Proizvodnja konzumnog graška obezbeđuje adekvatan dohodak po jedinici površine uz mala ulaganja. Na većim površinama proizvodnja je potpuno mehanizovana. U baštenskoj proizvodnji obezbeđuje stalni priliv finansijskih sredstava. Prodajom na lokalnom tržištu, kontinuirana berba graška obezbeđuje se različitim rokovima setve uz upotrebu sorti različite dužine vegetacije.

Izbor parcele i plodored

Zbog visoke vrednosti proizvodnje usev graška treba proizvoditi na najboljim parcelama. Strukturnim, plodnim, dobro dreniranim, povoljnog pH (6–7,5) i ako je moguće na parcelama sa zalivnim sistemom. Najpogodniji predusevi su: paradajz, paprika, lukovičasto i korenasto povrće, većina krmnih i industrijskih biljaka, kao i pšenica. Grašak je odličan predusev za veliki broj biljnih vrsta, posebno za drugi usev u istoj godini. Posle graška mogu se gajiti postrni kornišoni, kasni kupusi, kao i druge kupusnjače.

Obrada zemljišta

Uspešna proizvodnja graška zahteva duboko jesenje oranje na 30 cm. Posle obrade zemljišta u jesen, zemljište ostaje u otvorenim brazdama. U rano proleće treba izvršiti predsetvenu pripremu zemljišta. Od kvaliteta izvođenja ove operacije zavisi ravnomerno nicanje useva i posebno kvalitet mehanizovane berbe, jer se ona izvodi široko zahvatnim kombajnima.

Mineralna ishrana

Usev ne treba đubriti stajnjakom. Grašak dolazi tek treće godine na parcelu koja je dobro pođubrena stajskim đubrivom. Visoki i stabilni prinosi konzumnog graška, u velikoj meri su povezani sa obezbeđenošću biljaka optimalnim količinama mineralnih đubriva. Od mineralnih hraniva grašak je naročito osetljiv na nedostatak kalijuma, a zatim i fosfora. U praksi najčešće se dve trećine predviđene količine đubriva dodaje kao osnovno u jesen, a jedna trećina u vidu startnog sa predsetvenom pripremom zemljišta.

Izbor sorte

Dunav – Dužina vegetacije od nicanja do tehnološke zrelosti kreće se oko 55 dana. Visina stabla je 40–60 cm, a visina prve mahune od 20–30 cm. Mahune su malo povijene sa sabljastim vrhom, dužine 7–8 cm. U jednoj mahuni se formira 6–8 zrna. Zrno je svetlo zelene boje. Namenjen je kako za industrijsku proizvodnju, tako i za gajenje na okućnicama.

Tamiš – Vrlo rana sorta do tehnološke zrelosti sazreva za oko 52 dana. Mahune su prave sa sabljastim vrhom, dužine 6–7 cm, sa 6–8 formiranih zrna. Visina do prve mahune iznosi 25 cm. Zbog svog dobrog svojstava, oko 80% zrna je obuhvaćeno u I (ekstra finoj) ili II (vrlo finoj) klasi. Sitne frakcije zrna opredeljuju je za industrijsku preradu, a zbog ranozrelosti i za baštensku proizvodnju (pijacu). Masa 1000 tehnološki zrelog zrna iznosi oko 400 g, dok je masa semena oko 170 g.

Mali provansalac – Srednje kasna sorta, dužine vegetacije do 75 dana. Veoma raširena sorta, vrlo rodna, dobrog ukusa i kvaliteta zrna. Visina stabla kreće se 60–70 cm. Pogodna je za gajenje u baštama, bere se u više navrata. Mahune su krupne, malo povijene sa sabljastim vrhom, sa 7–9 zrna. Zrno je srednje krupno, ukusno, bledozelene boje.

Čudo amerike – Srednje rana sorta. Visina stabla se kreće do 60 cm, srednje krupnih mahuna sa po 5–6 zrna po mahuni. Biljke su robusne, tamno zelene boje. Namenjena je za baštensku proizvodnju. Za berbu stiže od kraja aprila do početka juna. Dužina vegetacije je 65 – 70 dana.

Kelvedon – Srednje rana sorta, dužina vegetacije iznosi oko 60–65 dana. Visina stabla je 40–60 cm. Mahune su prave, srednje krupne sa 6–7 zelenih zrna. Pored baštenske pogodan je za industrijsku proizvodnju.

Setva

Upotrebom sortnog i kvalitetnog semena, koje je deklarisano, mogu se postići visoki prinosi. U zavisnosti od sorte i semenskih kvaliteta, setvena norma iznosi od 210 do 300 kg/ha semena. Ali ona mora biti tačno određena, na osnovu dobijene semenske deklaracije.

Sklop biljaka je različit, kod visokih i bujnih sorti duge vegetacije iznosi 100 biljaka/m², kod niskih sorti kratke vegetacije 130 biljaka/m².

U slučaju nepovoljnih uslova setve (van optimalnog roka, suvo ili jako hladno zemljište, loša predsetvena priprema i sl.), setvena norma se mora povećati za 10 do 15%.

Setvu graška treba započeti pred kraj zime, čim to vremenski uslovi dozvole. Optimalni rok setve semenskog graška, za naše područje je od 20. februara do 15. marta. Setva se može produžiti najviše desetak dana po isteku optimalnog roka.

Setva graška se obavlja žitnim sejalicama različitih tipova. Za setvu je potrebno obezbediti sejalicu, sa maksimalnom preciznošću ulaganja semena na ujednačenu dubinu, kao i ravnomernim rasporedom semena u redu.

Međuredni razmak, u zavisnosti od tipa sejalice, treba da iznosi od 12,5–20 cm, a razmak u redu, u zavisnosti od bujnosti biljaka odredjene sorte, od 3 do 5 cm. Pri navedenoj tehnologiji setve postiže se optimalni sklop useva graška (110–130 bijaka/m2), čime se postiže ujednačenija zrelost useva i boljem povezivanju biljaka viticama, što doprinosi njihovom manjem poleganju. Dubina setve graška, u zavisnosti od roka setve, tipa zemljišta i uslova setve, treba da se kreće od 3 do 5 cm.

Nakon setve trebalo bi povaljati parcelu sa glatkim valjkom kako bi se uspostavio dobar kontakt seme–zemljište, što će doprineti ravnomernom nicanju useva.

Navodnjavanje

Za dobijanje visokih i kvalitetnih prinosa, neophodno je obezbediti usevu graška optimalnu vlažnost zemljišta (70–80%, od PVK), u svim fazama rasta i razvića biljaka.

Navodnjavanje graška je neophodno, u lokalitetima sa lošim rasporedom padavina, kao i u ekstremno sušnim godinama. U nedostatku zemljišne vlage, u vreme nicanja i u početnim fazama razvoja biljaka, usev se zaliva sa manjom količinom vode. Zalivna norma od 10 mm je dovoljna za prokvašavanje setvenog sloja, povezivanja sa rezervama zimske vlage i kako se ne bi stvorila pokorica. Navodnjavanje u toku vegetacije zavisi od meteoroloških uslova, stanja vlažnosti zemljišta i faze razvoja biljaka, pri čemu treba povećati zalivne norme 30 mm. Kritčan period kod graška po reakciji na nedostatak vlage je početak pojave generativnih organa.

Zaštita graška

Zaštita graška, zbog specifičnosti proizvodnje, predstavlja značajan izazov. Pre svega treba da se zasniva na principu integralnog koncepta, koji se odnosi na primenu svi raspoloživih mera. Na prvom mestu je plodored, sa izborom parcele na kojima su gajenje biljne vrste iz drugih familija koje nemaju iste/slične patogene, štetočine i korove. Izborom toleratnog sortimenta i deklarisanog semena može značajno da se smanji pritisak štetnih agenasa, a adekvatno đubrenje obezbeđuje dobru “kondiciji” kada biljka može delimično sama da se izbori. Pravovremena primena bioloških preparata, obezbediće naseljavanje korisnih organizama koji će formirati barijeru za štetne. Na kraju su hemijske mere, koje moraju biti strogo kontrolisane.

Zaštita od korova

Najbolji rezultati u suzbijanju korova u usevu graška, se postižu kombinacijom agrotehničkih i hemijskih mera. Agrotehničkim merama kao što su plodored, obrada zemljišta, mineralna ishrana, vreme i gustina setve, možemo znatno smanjiti kvantitativnu zastupljenost, kao i razvoj korovske flore u usevu graška. Savremena proizvodnja graška zasniva se na primeni herbicida pre–em (posle setve a pre nicanja) i post–em (posle nicanja useva). U R. Srbiji za suzbijanje korva u usevi graška registrovane su sledeće aktivne supstance, prikazane u tabeli:

Preem (posle setve a pre nicanja)
Aktivna supstanca Korovi koje suzbija MBT* Karenca*
aklonifen širokolisni 1 OVP
pendimetalin travni i širokolisni 1 OVP


*MBT – maksimalni broj tretiranja; *Karenca –  izražena u danima; OVP – obezbeđeno vremenom primene

Postem (posle nicanja)
Aktivna supstanca Korovi koje suzbija MBT* Karenca*
imazamoks travni i širokolisni 1 35
bentazon širokolisni 1 42
kletodim travni 1 30
kvizalofopPetil travni 1 77


*MBT – maksimalni broj tretiranja; *Karenca –  izražena u danima; OVP – obezbeđeno vremenom primene

Za uspešno suzbijanje korova, značajna je kombinacija određenih herbicida, usled toga važno je poznavati kompatibilnost (mogućnost mešanja) preparata.

Zaštita od bolesti

Prva važna stavka u kontroli oboljenja graška je setva deklarisanog semena, zbog poznate činjenice da se zaraženim semenom prenose mnogi prouzrokovači oboljenja. Među brojnim prouzrokovačima oboljenja, u našim agroekološkim uslovima izvdajaju se prouzrokovači antraknoze graška, bele i sive truleži, pepelnice i plamenjače. Poslednjih godina beleži se prisustvo virusa koji su u direktnoj korelaciji sa postojenjem vektora, najčešće vaši. Primena preparata zasnova je na praćenju uslova za razvoj oboljenja ili je vezana za pojedine fenofaze razvoja kao što je slučaj sa belom i sivom truleži u fazi cvetanja biljaka. U R. Srbiji za kontrolu prouzrokovača oboljenja u usevi graška registrovane su sledeće aktivne supstance, prikazane u tabeli:

Aktivna supstanca Bolesti koje suzbija Vreme primene MBT* Karenca*
azoksistrobin rđe, pepelnice Od cvetnog pupoljka do kraja cvetanja 1 14 dana sveže zrno; 35 dana suvo zrno
ciprodinil + fludioksonil bela trulež, siva trulež, antraknoze, siva pegavost Od pojave cvetnih pupoljaka do precvetavanja 2 28
fluksapiroksad + difenkonazol pegavost, palež Od 5 pari listova do zelene zrelosti 1 7
Cu iz bakar-oksihlorida plamenjača, antraknoze,rđa, pegavost, Marssonina spp. Tokom vegetacije 4 3
Bacillus subtilis bela trulež 15 – 89 BBCH 6 1
propamokarb-hidrohlorid + fluopikolid plamenjača Preventivno a njakasnije po pojavi prvih simptoma 2 7


*MBT – maksimalni broj tretiranja; *Karenca –  izražena u danima

Zašita od štetočina

Usev graraška tokom vegetacije napadaju brojne štetočine, među kojima se graškov žižak i vaši izdvajaju kao najznačajniji. Zaštita graška od žiška sprovodi se odmah nakon cvetanja biljaka. Zbog dugog perioda ovipozicije, polaganja jaja i embrionalnog razvoja (7-10 dana) od dve nedelje neophodno je ponoviti tretman sa odgovarajućim insekticidom. Toplo i umereno vlažno vreme pogodno je za razvoj veće brojnosti vaši, koje štete nanose sisanjem biljnih sokova ali je njivoh značaj u širenju različitih virusa veći. Ostale štetočine, koje se sporadično pojavljuju su: graškov trips, graškova mušica, golubovi, miševi i dr. U R. Srbiji za suzbijanje štetnih insekata u usevi graška registrovane su sledeće aktivne supstance, prikazane u tabeli:

Aktivna supstanca Štetni insekti koje suzbija Vreme primene MBT* Karenca*
acetamiprid graškov žižak Kada se u 25 zamaha kečera utvrdi 2 – 3 imaga 1 14
deltametrin biljne vaši, graškov smotavac Na početku formiranja kolonija 2 7
piriproksifen pamukova sovica U vreme pojave prvih gusenica 2 7
lambda-cihalotrin biljne vaši Na početku formiranja kolonija 2 14
teflutrin skočibube, žičari, sovice, repin buvač i dr. U vreme setve depozotorima duž redova 1 OVP


*MBT – maksimalni broj tretiranja; *Karenca –  izražena u danima; OVP – obezbeđeno vremenom primene

Prilikom odabira i primene hemijskih sredstava, posebnu pažnju obratiti na KARENCU.

Žetva graška

Za svežu potrošnju baštenski grašak se bere ručno u tehnološkoj zrelosti, s obzirom da mahune postepeno sazrevaju. Obično se obave 2 do 3 berbe. Jedan radnik može da obere 70 do 100 kg mahuna. Mehanizovana berba graška se obavlja kombajnima, takođe u tehnološkoj zrelosti.

Zrelost se može odrediti fizičkom metodom, pomoću tenderometra (meri se otpor koje zrno pruža na pritisak). Hemijska metoda–meri se sadržaj skroba, šećera i u alkoholu nerastvorljivih materija (AHM) ili belančevina. Morfološka metoda–utvrđuje se odnos zrno–mahuna. Najčešće se koristi određivanje zrelosti tenderometrom. Sa većom zrelošću umanjuje se tehnološki kvalitet zrna, ali se povećava prinos.

Tenderometrijska vrednost se kreće od 90-180, ali je optimum 110 (grašak za zamrzavanje). Mehanizovana berba se obavlja jednokratno, kombajnima za grašak (Matter Platt, FMS, Selbourn, Ploger) čiji učinak se kreće od 3 do 6 hektara dnevno. U zavisnosti od tipa kombajna, po jednom gazdinstvu se može planirati proizvodnja od 50 do 120 hektara graška. Prinosi graška u našim agroekološkim uslovima zavise od ranostasnosti sorte i primenjene tehnologije gajenja. Kreće se u proseku od 5 do 10 t zelenog zrna po hektaru.