KRALJICA POVRĆA – PAPRIKA (Capsicum annuum L.)
Izbor zemljišta
Postizanje visokih prinosa kod paprike u mnogome zavisi od pravilnog izbora zemljišta. Ona zahteva ravna zemljišta, ili sa blagim nagibom 1 do 2%, humusna, strukturna (bez depresija) zbog mogućnosti primene pravilne agrotehnike i navodnjavanja. Paprici ne odgovaraju zemljišta sa visokim podzemnim vodama, zbog oboljenja korenovog sistema i loše aeracije.
Paprici treba obezbediti lakša strukturna zemljišta. Plodna aluvijalna zemljišta su najbolja, kao i černozem. Izabrati zemljišta koja se lako zagrevaju (prisojnu a ne osojnu stranu, odnosno južnu i zapadnu, a ne severnu i istočnu stranu). U pogledu reakcije zemljišta paprici odgovaraju neutralna (pH 6 do 7) do blago kisela. Izuzetno je osetljiva na zaslanjena zemljišta. Na kiselim zemljištima koje imaju i nizak sadržaj magnezijuma, kalcifikaciju treba obaviti mlevenim dolomitom čija primena ima iste efekte u neutralizaciji kiselosti zemljišta, a ujedno obogaćuje zemljište magnezijumom, takođe mikroelementom neophodnim za uspešan razvoj paprike.
Plodored
Primenom odgovarajuće agrotehnike dolazi do izražaja i vrednost plodoreda, međutim, primenom loše agrotehnike plodored gubi svoju vrednost. Plodored je smena (promena) useva u vremenu i prostoru. Danas ne možemo govoriti o klasičnom plodoredu, nego o plodosmeni. Kod određivanja plodosmene moramo uzeti u obzir biološke i agrotehničke potrebe paprike. Važno je da se posle skidanja preduseva ima dovoljno vremena za izvođenje svih agrotehničkih mera potrebnih paprici. Gajenje paprike u monokulturi već nakon druge godine značajno smanjuje prinos, pri čemu se u zemljištu nagomilava inokulum patogena ali i štetočine. Ne treba je na istom zemljištu gajiti 4 do 5 godina. Paprika u plodoredu dolazi na prvo mesto, jer dobro reaguje na đubrenje stajnjakom, s obzirom da ima dugu vegetaciju i da se gaji u uslovima navodnjavanja. Dobri predusevi za papriku su jednogodišnje i višegodišnje leguminoze, strna žita, trave. Loši predusevi za papriku su kulture iz iste familije (paradajz, plavi patlidžan, krompir i duvan) kao i kulture iz familije Cucurrbitacea, a pre svih krastavac zbog virusnih oboljenja. Ona je svakako izvanredan predusev za većinu ratarskih i povrtarskih kultura.
Đubrenje
Paprika, zbog duge vegetacije, navodnjavanja i relativno slabo razvijenog korenovog sistema, koji se nalazi u plitkom oraničnom sloju, ima velike zahteve za organskim i mineralnim hranivima. Zbog toga sva hraniva moraju biti obezbeđena u lako pristupačnom obliku u zoni korenovog sistema. Potrebe u hranivima su tokom čitave vegetacije a naročito u fazi cvetanja, formiranja plodova i zrenja.
Od organskih đubriva koristi se svež stajnjak u količini od 40 do 50 tona po hektaru pod jesenju duboku obradu, ako se koristi zgoreli stajnjak onda je potrebno od 20 do 30 t/ha. Pored toga kao organska đubriva mogu se koristiti razna zelenišna đubriva, najčešće od leguminoza ili u novije vreme sterilan peletiran stajnjak.
Norma mineralnog đubriva zavisi od planiranog prinosa, analize plodnosti zemljišta, sorte, načina proizvodnje i sadržaja hranljivih elemenata u zemljištu.
Nedovoljna količina đubriva odraziti će se u niskom prinosu i lošom kvalitetom plodova, dok preobilno i neizbalansirano đubrenje može negatinvo delovati na razvoj samih biljaka, a i na zagađenje okoline.
Usled nedostatka azota biljke imaju usporen rast, lišće je bledozelene boje, broj formiranih plodova po biljci je mali, plodovi ostaju sitni i često su deformisani. Prekomerno pak đubrenje azotom potencira vegetativni rast, biljke su bujne, lišće je tamnozeleno, ali je plodonošenje slabo. Formirani plodovi su nežni, slabog porasta sa čestom pojavom vršne truleži na njima. Azot iz zemljišta, ako nije usvojen od biljkaka veoma lako se ispira što može prouzrokovati zagađenje podzemnih voda.
U nedostatku fosfora usporen je razvoj korena, grane su veoma slabe i lako se lome, a oplodnja cvetova je slaba što je razlog lošem plodonošenju. Prekomerno đubrenje fosforom može da ima značajnih negativnih posledica na gajene biljke, pošto dovodi do nedostatka cinka i gvožđa.
Paprika je povrtarska biljna vrsta koja je osetljiva na hlor, a kojeg sadrži većina kompeksnih mineralnih đubriva koja se nalaze na našem tržištu. Za osnovno đubrenje paprike, mogu se preporučiti kombinacije NPK 7:14:21, NPK 5:20:30 i NPK 8:16:24 i NPK 12:11:18 i druge.
Osnovno đubrenje paprike navedenim đubrivima uz dodatak ureje potrebno je obaviti pre setve unošenjem u zemljište. Tokom vegatacije u dva navrata potrebno je obaviti prihranu azotnim đubrivima i to nakon što se biljke dobro ukorene i kada su formirani prvi plodovi veličine oraha. U prihrani se koriste azotna đubriva u kojima preovladava nitratni oblik azota, kao što su KAN ili AN.
Orijentacioni program đubrenja paprike zavisi od plodnosti zemljišta. Ako iz određenih razloga nije moguća đubrenje stajskim đubrivom, preporučenu količinu đubriva je potrebno uvećati za jednu petinu.
Paprika za prinos od 10 t/ha ploda u proseku iznosi 40 do 50 kg N, 20 do 25 kg P2O5 i 50 do 60 kg K2O. Ako se uzmu u obzir i količine makroelemenata unete stajnjakom onda za prinos ploda 30 do 40 t/ha potrebna su sledeća hraniva: 120 do 160 kg N, 60 do 100 kg P2O5 i 150 do 240 kg K2O po hektaru.
Primena meneralnih đubriva zavisi od sortimenta, načina i cilja proizvodnje. Kod povrtarske paprike u osnovnoj obradi uneti 1/2 azotnih i 2/3 fosfornih i kalijumovih đubriva, a preostalu količinu P i K uneti pred setvenu pripremu. Drugu polovinu azotnih đubriva dajemo u vidu dva prihranjivanja. Prvo u fazi formiranih 6 do 8 listova, sa međurednim kultiviranjem, a drugo u fazi intenzivnog cvetanja i zametanja plodova.
Obrada zemljišta
Obradom zemljišta za papriku treba da se obezbedi povoljna strktura u čitavoj zoni ukorenjavanja, kako bi se postigao dobar vodno-vazdušni režim koji će omogućiti nesmetanu snabdevenost biljaka vodom i biljnim hranivima.
Ona se sastoji iz ljuštenja ili zaoravanja strnike, ili žetvenih ostataka preduseva, osnovne obrade, obrade pre setve ili sadnje (priprema zemljišta) i obrade u toku vegetacije (nega useva). Zaoravanjem strništa omogućuje se lakše raspadanje žetvenih ostataka, ali i ubrzano klijanje semena korova kao i njihovo uništavanje. Nakon ljuštenja strnjišta rastura se stajnjak i zaorava na dubinu 20 do 25 cm. U jesen tokom septembra i oktobra vrši se osnovno oranje na dubinu od oko 30 cm, kada se unose i osnovna đubriva.
Proizvodnja paprike direktnom setvom
Trend je da se sve više proizvođača odlučuje za proizvodnju paprike direktnom setvom. Prednosti ovog načina proizvodnje se ogledaju u tome što nema skupe proizvodnje rasada, što se ostvaruje veći broj biljaka po jedinici površine, veća je otpornost na sušu (biljka ima jači i dublji korenov sistem) i napade prouzrokovača biljnih bolesti. Na ovaj način se može obezbediti sklop od 200 do 250 hiljada biljaka po hektaru. Ova proizvodnja obezbeđuje i jeftinu sirovinu za prerađivačku industriju. Zemljišta za ovu proizvodnju treba da su lakša, da nema uslova za pojavu pokorice. Seme za direktnu setvu mora imati visoke semenske kvalitete, a posebno energiju klijanja, jer se setva izvodi preciznim sejačicama. Setvu treba obaviti u prvoj polovini aprila, a može se obaviti u redove ili višerede trake. To zavisi od tipa sejačice, sorte i raspoloživog međuredog kultivatora. Seme se može sejati na međuredni razmak od 60 do 70 cm, a u redu na 6 do 10 cm. Dubina setve treba da iznosi oko 2 cm. Setva se može obaviti i u trake na razmak između redova 60 do 70 cm, a razmak između traka 12 do 15 cm. Količina semena zavisi od sorte i semenskih kvaliteta i kreće se od 2,0 do 2,5 kg po hektaru. Posle setve parcelu treba po potrebi navodnjavati i biti mobilan savaki dan da se zalije sa 5 do 10 litara po metru kvaratno vode, da ne bi došlo do pojave pokorice. Nicanje traje od 20 do 30 dana (seme bubri 10 dana), a praktično se završava do 10 maja, kada prođe opasnost od kasnih prolećnih mrazeva. Dobijanje željenog sklopa se može obezbediti i jednim proređivanjem u fazi dva prava lista. Kod sitnoplodih paprika biljke se ostavljaju na 10 do 12 cm, a kod krupnolodih na 15 do 17 cm.
Međuredno kultiviranje i okopavanje
Kultiviranje paprike ima za cilj aeraciju površinskog sloja zemljišta, održavanje vlage i mehaničkog uništavanja korova. Ova mera nege se obavlja u toku vegetacije, sve dok biljke ne sklope redove, a prva se obavlja u fazi formiranih 6 do 8 listova. Posle svakog navodnjavanja ili posle svake jake kiše treba izvršiti međurednu kultivaciju, da nebi došlo do obazovanja jake pokorice. U toku vegetacije treba obaviti 2 do 3 okopavanja, na dubinu, takođe 5 do 7 cm. Prvo okopavanje treba obaviti uporedno sa prvim kultiviranjem.
Navodnjavanje
Proizvodnja paprike se ne može ni zamisliti bez navodnjavanja. Korenov sistem paprike je relativno slabo razvijen, a dobro razvijen nadzemni deo biljke, zbog čega paprika zahteva intenzivno navodnjavanje. Potrebe paprike za vodom se povećavaju, kako biljka raste. Vrlo je osetljiva na vodni stres, u toku celog perioda vegetacije. Na deficit vode naročito je osetljiva u fazi cvetanja i plodonošenja. Zalivni režim može se primenjivati prema vlažnosti zemljišta, gde je tehnički minimum za papriku 80% od PVK. Pri određivanju količine vode, mora se uzeti u obzir dubina pružanja korenovog sistema. U početnim fazama rasta masa korena je na dubini 10 do 12 cm, što zahteva i manju zalivnu normu, a kasnije se koren spušta na 25 do 30 cm, što zahteva i veću zalivnu normu. Temperatura vode je takođe važna i treba da je od 18 do 25°C. Dnevna potrošnja vode se kreće od 3 do 6 mm. Prosečno u našim uslovima treba izvesti 8 do 12 zalivanja u toku vegetacije, pri čemu treba u proseku oko 250 do 400 mm vode. Međutim, konačan broj navodnjavanja zavisi od vremenskih prilika u toku vegetacije i može biti veći ili manji od navedenog. Nedovoljna snabdevenost zemljišta vodom tokom rasta plodova paprike najčešći je uzrok pojave vršne truleži na plodovima, a kao posledica ograničenog transporta kalcijuma iz zemljišta u plodove.
Najefikasniji način navodnjavanja paprike jeste sistemom kap po kap kojim se izbegavaju svi nedostaci ostalih načina navodnjavanja. Kapaljkom se vlaži samo zemljište, potrošnja vode je najracionalnija, a navodnjavanje se može izvoditi tokom celog dana bez obzira na temperaturu vode. Kapanje je jedini efikasni način navodnjavanja paprike ako se gaji na zemljištu prekrivenim folijom.
Prihranjivanje
S obzirom da paprika ima dugu vegetaciju, neophodno je obezbediti hraniva u pristupačnom obliku tokom celog vegetacionog perioda. Prihranjivanjem treba da se obezbedi ujednačeno snabdevanje biljaka hranivima tokom rasta i razvića, a naročito u vreme povećanih potreba za vodom. Kod paprike su potrebna dva prihranjivanja, kako azotom tako fosforom i kalijumom. Prvo prihranjivanje obavlja u fazi formiranih 6 do 8 listova sa ¼ od ukupne količine azotnih đubriva (100 do 120 kg/ha AN-a) i to 2 do 3 nedelje nakon sadnje. Drugo prihranjivanje obavlja se u fazi punog cvetanja i zametanja plodova ¼ N i 1/3 P i K đubriva od ukupne količine. Posle svakog prihranjivanja neophodno je navodnjavanje, zbog unošenja hraniva u zemljište. U toku vegetacije kod paprike se može obaviti i folijarna prihrana. U želji da se obezbedi bolji porast biljaka, bolja kondicija i zdravstveno stanje, dodavanjem makro i mikro elemenata N, P, K, Ca, Mg, Fe, B, Mn, Cu, Mo i Zn preko lista.
U proizvodnji paprike prihrana sa kalcijumom (nitratni i sulfatni oblik) predstavlja značajnu meru. Početak prihrane je faza formiranja ploda, a nastavlja se kontinurano. Plod paprike je osetljiv na vršnu trulež usled nedostatka kalcijuma, zbog toga prihrana paprike se vrši fertiligacijom ili folijano. Obavezna mera je folijarna prihrana kalcijumom kada temperatura pređe 26°C.
Zaštita useva
Zaštita paprike je kompleksa mera, i zahteva integralni pristup kontrole prouzrokovača oboljenja, insekata i korova. Pre svega potrebno je obezbediti pravilan plodored, pravovremenu primenu svih agrotehničkih mera ali i izbalansirati đubrenje kako bi biljka bila u dobroj kondiciji a time uspela sopstvenim mehanizmima da se odupre delovanju štetnih agenasa. Svakako prva mera je upotreba deklarisanog i dezinfikovanog semena. Ukoliko seme nije dezinfikovano i obloženo različitim materijama poljoprivredni proizvođač sam može isto uraditi primenom natrijum hidroksida (masne sode – NaOH) pravljenjem 2%-tnog rastvora i potapanjem u trajanju od 10 min. Nakon toga potrebno je seme dobro isprati vodom i osušiti.
Paprika iz direkne setve od faze 3 prava lista osetljiva je na napad prouzrokovača bakteriozne pegavosti. Prouzrokovač je bakterija, koja može da se suzbija isključivo preventivno (pre pojave simptoma) bakarnim jedinjienjima (bakar-hidroksid – najefikasniji) i aktivatorima otpornosti. Značajnu ulogu u kontroli pomenutog oboljenja imaju biološki preparati (Bacillus subtilis), koji se mogu primeniti nekoliko dana nakon bakarnih preparata kako bi naselili biljno tkivo i stvorili barijeru koja sprečava prodor patogena.
U fenofazi cvetanja infekciju ostvaruje prouzrokovač truleži, zbog čega se kao obavezna mera u ovoj fenofazi nameće primena aktivnih supstnaci: boskalid + piraklostrobin, pirimetanil i pentiopirad. Čest pratilac ove faze je kalifornijski trips, koji se uspešno suzbija aktivnim supstancama spinetoram, cijantraniliprol, formetanat-hidrohlorid, spinosad…U organskoj proizvodnji paprika u pomenutoj fenofazi potrebna su dva tretmana (razmak 5 do 7 dana) sa biološkim agenskom Bacillus subtilis. Nakon foriranja ploda, problem predstavljaju kukurzni plamenac i pamukova sovica, koji se pojavljuju u generacijama a proizvođačima se preporučuje praćenja saveta Prognozno-izveštajne službe Vojvodine nakon čega sledi obilazak parcele i utvrđivanje prisustva položenih jaja. Prisustvo položenih jaja na 10% biljaka signal je za primenu insekticida sa aktivnim supstancama: hlorantraniliprol, emamektin benzoat, deltametrin, metaflumizon…i drugi.
Tokom vegetacije paprike suzbijanje travnih korova je moguće primenom preparata sa aktivnim supstancama kletodim i kvizalofop-P-tefuril.
Prilikom primene sredstava za zaštitu bilja u paprici, posebnu pažnju obratiti na doze, vreme primene i karencu, kako bi se proizveli plodovi zdravstveno bezbedni za konzumaciju.
Berba
Plodovi paprika sazrevaju od osnove ka vrhu biljke, po etažama. Najkrupniji su plodovi sa prve etaže. Sa porastom etaža krupnoća ploda se sukcesivno smanjuje. Od oplodnje do tehnološke zrelosti, u zavisnosti od sorte i uslova gajenja, najčešće treba 30 dana. Konzumna paprika se bere u tehnološkoj (upotrebnoj) zrelosti, kada plodovi imaju žutu, belu, svetlozelenu ili tamnozelenu boju. Plod se bere kada ima karakterističan oblik i veličinu za sortu, a plod postaje sjajn, bez voštane prevlake, a na dodir postaje elastičan i ne puca. Paprika se može brati i u fiziološkoj (botaničkoj) zrelosti, kada ima crvenu boju ploda. Ovakva zrelost ploda se najčešće koristi u industrijskoj preradi. Prinos ploda paprike u fiziološkoj zrelosti je niži za 30 do 40%. Svako zakašnjenje (odlaganje) berbe dovodi do pada prinosa (naročito u tehnološkoj zrelosti). Berba paprike na otvorenom polju počinje krajem jula i početkom avgusta meseca i odvija se do pojave prvih mrazeva. Berba se obavlja otkidanjem ploda sa biljke, zajedno sa peteljkom, po suvom vremenu. Obrana paprika se slaže u gajbe ili necane vreće. Posle berbe plodovi se spremaju za tržište. Plodovi se mogu čuvati u klima komorama na temperaturi od 5 °C do 30 dana, pri vlažnosti vazduha od 95%. Prosečni prinosi, koji se ostvaruju gajenjem paprika na otvorenom polju zavise od uslova gajenja, sorte, primenjene agrotehnike i načina berbe. Kreću se od 30 do 60 tona po hektaru.
Preporuka sortimenta za 2025. godinu
BODROŠKA CRVENA
Paprika u tipu kapije, srednjeg stasavanja. Namenjena za pečenje, spravljanje ajvara, kao i za svežu upotrebu. Biljka je bujna, sa visokim stablom. Listovi su tamno zeleni, dugi. Plod je viseći, gladak, dužine oko 18 cm i širine oko 10 cm, sa 2 do 3 komore. Debljina perikarpa je od 6 do 7 mm. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je tamno zelena, a u fiziološkoj tamno crvena. Prosečna težina ploda je oko 200 grama. Sorta je srednje tolerantna na prouzrokovače bakterioznih oboljenja. Može se proizvoditi direktnom setvom i iz rasada.
AMFORA
Srednje rana sorta. Plod je u tipu kapije, krupan pljosnat, sa jednim malo povijenim vrhom. Dužina ploda je od 12 do 15 cm, širine oko 5,5 cm, debljine mesa od 4 do 6 mm i prosečne težine ploda oko 100 g, mada je težina prvih plodova i do 250 g. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je tamno zelena, a u fiziološkoj intenzivno crvena. Zbog svog krupnog i atraktivnog ploda, koristi se u svežem stanju, a izvrsna je za pečenje, posebno za pravljenje ajvara i za industrijsku preradu. Gaji se direktnom setvom iz semena ili iz rasada, kako na otvorenom polju, tako i u zaštićenom prostoru.
ANITA
Srednje kasna sorta, u tipu babure. Plod je mase od 100 do 150 g, debljine perikarpa do 8 mm. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je belo-žuta, a u fiziološkoj crvena. Plodove donosi ravnomerno i oni su ujednačeni po berbama. Visokog je prinosa. Odlična je za upotrebu u svežem stanju i preradu. Ima visok sadržaj vitamina C.
SOMBORKA
Srednje rana, blago ljuta polubabura. Plod je sa jednim vrhom težine od 60 do 90 g, svetlo žute boje u tehnološkoj, a intenzivno crvene u biološkoj zrelosti. Zbog svog blago ljutog ukusa ima raznovrsnu upotrebu.
NS PRVA
Slatka sorta paprike. Plodovi su u tipu polubabure, visećeg položaja na biljci. U tehnološkoj zrelosti plod je svetložute boje, a u fiziološkoj intenzivno crvene boje. Prosečna masa ploda je oko 150 g, a pojedini plodovi mogu dostići masu 250 g. Plodovi su debelog perikarpa, na uzdužnom preseku srcolikog oblika, a na poprečnom preseku kružnog. Preporučuje se za gajenje u zaštićenom prostoru, a i na otvorenom polju. Plodovi nove sorte paprike NS Prva se mogu konzumirati u svežem stanju u svim fazama zrelosti i odlikuju se dobrom sposobnošću čuvanja nakon branja.
NS LJUTICA
Srednje kasna sorta, u tipu feferone, ali sa krupnijim plodovima. U tehnološkoj zrelosti plod je zelenkastobele boje, a u fiziološkoj crvene boje. Plodovi su lepog izgleda, pravilno izduženog oblika i visećeg položaja. Dužina ploda je od 11 do 13 cm, masa ploda od 15 do 20 g i intenzivno ljutog je ukusa. Biljke obilno zameću i plodonose. Može se gajiti na otvorenom polju i u zaštićenom prostoru. Plodovi NS Ljutice se mogu koristiti u svežem stanju, pečeni, a posebno se preporučuju za industrijsku preradu ukiseljeni.
NS VATRENA
Rana sorta, u tipu feferone. U tehnološkoj zrelosti plod je zelene, a u fiziološkoj intenzivno narandžaste boje. Plod je glatke površine. Dužina ploda je oko 6 do 8 cm, intenzivno ljutog je ukusa. Pogodna je za potrošnju u svežem stanju i za industrijsku preradu.