
Ipak za one koji su se odlučili da poseju ovaj usev, možemo da kažemo sledeće:
- Za repu birati parcele na kojima je urađena kvalitetna osnovna obrada odnosno gde su brazde zatvorene u toku jeseni.
- Šećerna repa preferira plodna zemljišta, dobre strukture i blago neutralne do alkalne vrednosti pH. Visok sadržaj humusa i dubok oranični sloj su takođe neophodni da bi slatki koren mogao da ispolji puni proizvodni potencijal, a to se najčešće ostvaruje na černozemu, ritskim i livadskim crnicama.
- Poštovanje plodoreda je imperativ, jer u suprotnom može doći do pojave i širenja nematoda i drugih štetočina ove kulture što može značajno da smanji prinos useva.
- Đubrenjenje treba da bude optimalno i zasnovano na preporukama i analizama iz laboratorija za ispitivanje zemljišta, a nikako na svoju ruku, jer prevelike količine pojedinih hranljivih elemenata (npr fosfora) mogu da dovedu do nedostatka mikroelemenata, a time do slabljenja biljaka i umanjenja roda.
- Dalja tehnologija proizvodnje obuhvata poštovanje svih narednih agrotehničkih mera (međuredne kultivacije, prihrane i zaštite protiv repine pipe i cerkospore), a sve u cilju dobijanja velikih prinosa korena sa visokim sadržajem šećera. U suprotnom narodna izreka kaže˝Ko štedi na svemu, uštedeće i na prinosu!˝. Izbegavati brze odluke i setvu repe na prethodno nepripremljene parcele jer ˝što je brzo, to je i kuso!˝. Prevelika želja za profitom ne može da nadoknadi dobru poljoprivrednu praksu.

Kada se radi o gustini setve i preporučenom sklopu, ne bi trebalo odustajati od 1,2 SJ po hektaru. Razloga je više. 1,2 SJ po hektaru ili standardno rastojanje u redu od 17 – 18 cm između biljaka obezbeđuje pouzdan sklop i visok prinos korena. Treba imati na umu da je početni period od prvih nekoliko nedelja u rastu i razviću repe veoma kritičan. Različiti faktori poput kasnog mraza, pokorice ili repine pipe u toj fazi mogu da dovedu do smanjenja broja biljaka na parceli i na taj način rezultiraju umanjenjem prinosa, a samim tim i prihoda.
Izbor sortimenta treba da je racionalan, usklađen sa zahtevima šećerana i planovima vađenja. Ukoliko je namera da se koren vadi ranije preporučuju se šećernate sorte repe (Z – tip), dok bi za srednje i kasnije rokove vađenja trebalo birati normalni (N) ili prinosni (E) tip.
Postavljanje pravog cilja, poštovanje zahteva biljne kulture i svih agrotehničkih mera neophodnih za njenu proizvodnju su recept za uspeh u poljoprivredi. Analiza zemljišta, poštovanje preporuka za đubrenje i zaštitu repe su takođe bitni preduslovi za visoke i kvalitetne prinose jer šećerna repa je ˝kraljica agrotehnike˝, a kraljica zahteva negu i pažnju da bi slast njenog korena i dar prihoda koje obezbeđuje došli do izražaja. Sve ove elemente treba povezati dobrom saradnjom i čvrstom organizacijom proizvođača, poljoprivrednih institucija i prerađivačke industrije kako bi se otkrilo šećerno blago belog kristala skriveno u zemlji.
Na osnovu svega iznetog zaključak je da proizvođači koji planiraju da gaje šećernu repu u narednoj sezoni treba da nastave sa započetim radovima, ukoliko nisu da prikupe rezultate analiza zemljišta (i na osnovu njih nabave odgovarajuće đubrivo) i odaberu odgovarajući sortiment šećerne repe za 2015-tu godinu, jer rad, trud i dobra organizacija se uvek na kraju isplate. Optimalno vreme za setvu korena je u toku i ako vremenske prilike dozvole setva šećerne repe bi mogla da bude završena do kraja marta meseca, pogotovo ako imamo u vidu činjenicu da će površine pod ovim usevom biti značajno redukovane u odnosu na prošlu.