Trenutno stanje uljane repice je vrlo zadovoljavajuće s obzirom na malu količinu padavina koja je bila jesenas. Tokom zimskog perioda pala je dovoljna količina padavina, koja se nakupila i prošla u dublje slojeve zemljišta. Dr Ana Marjanović Jeromela, pomoćnik direktora za naučnoistraživačke poslove Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, instituta od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, preporučuje poljoprivrednim proizvođačima da je pravo vreme da urade analizu zemljšta i na osnovu te analize da odrede koliko će biti potrebno dodati azota u prihrani prema potrebama biljke i zemljišta.
Srećom da period izrazito niskih temperatura, koje smo imali jedino u januaru, nije trajao dugo što je veoma važno za uljanu repicu. Obilaskom parcela primećeno je crvenilo lista na nekim parcelama, međutim ono nije izraženo i to poljoprivredne proizvođače ne treba da brine, jer uljana repica ima veliku sposobnost regeneracije kako iz glavnog hipokotila tako i bočnih grana, te da ona može tim bočnim grananjem da nadoknadi ukoliko dođe do gubitka jednog dela biljke. Na sreću, vrlo je mali procenat takvih parcela.
Uljana repica nije posejana kao nekih rekordnih godina, jer je došlo do perioda suše baš u vreme kada se vrši priprema parcele za setvu i setva. Broj parcela je ove godine manji, ali su sve iz zime izašle u dobrom stanju. Variranje temperature ne pogoduje uljanoj repici, pa se dr Ana Marjanović Jeromela nada da to neće biti izraženo u narednom periodu.
Analizom je ustanovljeno da je za uljanu repicu jako važno da se dobro ukoreni jer tako može da izvuče azot iz donjih slojeva zemljišta. U slučaju nedostatka nekih mikroelemenata, mogu se dodati specijalne formulacije đubriva, ali je preporuka da se uraditi analiza u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo i na osnovu rezultata odredi šta je potrebno dodati zemljištu.
U Institutu za ratarstvo i povrtarstvo postoje i hibridi i sorte uljane repice. Program oplemenjivanja sorti uljane repice u Institutu nije napušten jer i pored pet registrovanih hibrida pojedini poljoprivredni proizvođači, čak i oni iz inostranstva, traže seme sorti zato što u promenljivim uslovima spoljašnje sredine sorte mogu bolje da odreaguju i donesu stabilniji prinos. Poljoprivredni proizvođači najčešće kombinuju sorte i hibride, jer se sama agrotehnika ne razlikuje, ali se zbog različite genetike razlikuje odgovor na izazove i stresove.
Dr Ana Marjanović Jeromela ističe značaj edukacije poljoprivrednih proizvođača. Stručnjaci iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo rado daju savete i žele da dobiju povratnu informaciju od poljoprivrednih proizvođača kako bi zajedno rešili svaki potencijalni problem i ostvarili najbolje rezultate.