Dr Vukašin Popović iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, Instituta od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, jasno ističe da ciklus proizvodnje belog luka započinje već pri izboru parcele i preduseva. Dobri predusevi za ovu povrtarsku biljnu vrstu su oni koje rano napuštaju parcele i ostavljaju ih čiste od korova (strnine, konzumni i semenski grašak, paradajz, paprika). U plodoredu beli luk dolazi na drugo mesto, jer unošenjem stajnjaka pod ovu biljnu vrstu dobijaju se lukovice sa većim sadržajem vode koje brže dehidriraju i propadaju tokom skladištenja. S obzirom na osetljivost ove vrste prema određenim bolestima i štetočinama, a imajući u vidu da je potrebno proizvesti beli luk dobrog kvaliteta na istoj parceli, posle vrsta iz familije Alliacae (fam. lukova) dolazi tek nakon 4 do 5 godina. Takođe nije preporučljivo gajiti beli luk posle kukuruza i šećerne repe, zbog primenjenih herbicida čije rezidue mogu naneti štetu. Međutim, isto tako ne bi trebalo da se gaji iza pasulja i kupusa zbog pojave nematoda. Osnovna obrada se kod jesenje proizvodnje obavlja čim prethodna biljna vrsta napusti parcelu, a preporučljiva je i predsetvena priprema. Zadatak predsetvene pripreme je da stvori sitno-mrvičasti, rastresiti sloj dubine 8 do 10 cm, odnosno da se obezbedi fini pokrovni sloj od 2 do 3 cm, koji će doći iznad vrha čena u toku sadnje. Preporuka je da se prilikom osnovne unose 1/3 azota, sav fosfor i kalijum u formulaciji 8:16:24 u količini od 400 do 500 kg po hektaru. Preostala količina azota unosi se čim beli luk krene sa vegetacijom. Precizan i konačan unos đubriva naravno zavisi isključivo od agrohemijske analize zemljišta.
Priprema sadnog materijala
Dr Slobodan Vlajić iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, Instituta od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, naglašava da bi proizvodnja belog luka bila uspešna potrebno je izvršiti kvalitetnu pripremu sadnog materijala. Problem zdravstvenog stanja veoma je prisutan u proizvodnji, jer se beli luk vegetativno razmnožava a patogeni se prenose čenovima. Priprema sadnog materijala se sastoji od pažljivog izbora i dezinfekcije čenova. Nekoliko dana pred sadnju vrši se odvajanje čenova. Za sadnju se koriste krupni čenovi, bez obzira na položaj koji imaju na stablu (dancu), jer je poznato da najkrupniji čenovi daju krupne lukovice. Čenovi veće mase imaju veći početni kapacitet za razvoj i razviće, jer početni razvoj biljke belog luka je parazitski, s obzirom na to da se koriste rezerve hranljive materije iz čena. Dezinfekcija sadnog materijala se obavlja pred sadnju. Vrši se potapanje čenova u pripremljen rastvor fungicida i drugih alternativnih jedinjenja. Nakon tretmana, čenove dobro osušiti u hladu. Ovom merom se sprečava razvoj i širenje prouzrokovača oboljenja, koje se sa čenova prenosi na mladu biljku, jer kasnije intervencije ne bi imale uspeha.
Sadnja
Beli luk se sadi ručno ili mašinski. Ručna sadnja ima prednost nad mašinskom, jer pravilnim polaganjem čenova, biljke se brže ukorenjavaju i ujednačenije niču.
Međutim, kako se povećavaju površine pod belim lukom danas je sve učestalija primena i mašinske sadnje. Vreme sadnje je jedan od bitnih momenata u ovoj proizvodnji, ističe dr Vukašin Popović. Svako kašnjenje u sadnji rezultira bržim prolaskom biljke kroz određene faze rasta pri nepovoljnim uslovima. Kasnija sadnja utiče na pojavu manjeg broja sitnijih listova, odnosno dolazi do smanjenja asimilacione površine i do formiranja manjih čenova, tj. lukovica. Ovo je naročito izraženo ako se pojavi nedostatak vlage u fazi formiranja lukovice, u maju i junu, tako da lukovice ne samo da su sitne već su i šture jer se ne formiraju zatvoreni sočni listovi odnosno čenovi. Kod jesenje sadnje, vremenskim intervalom je određeno da li će biljka dovoljno razvijena ući u zimski period, jer sa kašnjenjem beli luk niče tek u proleće. Što u nastavku uzrokuje da više temperature u tom periodu skraćenju fazu razvoja listova i obrazovanja čenova. Rok za sadnju jesenjeg belog luka značajno utiče na prinos lukovica. U zavisnosti od toga prinosi mogu varirati od 4,3 t/ha do 14,6 t/ha. Optimalni rok sadnje u našim agroekološkim uslovima za jesenji beli luk je prva polovina oktobra, iako i nešto kasnija sadnja (do kraja oktobra) ne utiče drastično na smanjenje prinosa. Dubinom sadnje se određuje i debljina pokrovnog sloja koja treba da iznosi od 2 do 3 cm iznad vrha čena. Kod pliće sadnje usled intezivnog prorastanja korena vrlo često dolazi do izbacivanja čenova na površinu i sušenja, jer se deo korena nalazi van zemlje. Preduboka sadnja uzrokuje usporeno nicanje i zaostajanje biljke u porastu. Optimalnim razmakom čenova u sadnji potrebno je da se obezbedi neophodan vegetacioni prostor za razvoj biljaka. Sa stanovišta semenske proizvodnje neophodno je da se proizvedu lukovice krupnoće karakteristične za sortu. Kod jesenje sadnje gde su čenovi krupniji i same biljke robusnije preporučuje se međuredno rastojanje od 40 do 50 cm i rastojanje u redu od 7 do 10 cm ili u četvororedne trake, gde se predlaže razmak u redu od 12 do 15 cm.
Količina sadnog materijala zavisi od planiranog broja biljaka i krupnoće čenova za sadnju. Kod jesenjeg belog luka kreće se od 1200 do 1400 kg po hektaru. Kod sadnje belog luka veoma je važan izbor sorte i upotreba deklarisanog sadnog materijala. Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Institut od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju za sadnju preporučuje sortu jesenjeg belog luka – Bosut.
Krase je visok procenat suve materije od 36%, kao i visok sadržaj eteričnih ulja. Razvija kompaktne lukovice, pljosnato okruglog oblika, bele boje, težine oko 60 g. Čenovi su beli sa krem ovojnim listovima prosečne mase iznad 5 g, ujednačeni i koncentrično raspoređeni u lukovici.